Ivanjdan se može nazvati i Devojačkim praznikom jer je čitav niz rituala poveren devojkama. U mnogim našim krajevima, noć uoči Ivandana devojke pale ivandanjske vatre, beru cveće i trave, pevaju i pletu vence. Devojke iz Gruže palile su s večeri živu vatru ili kres, a s vencima ivandanjskog cveća celu noć su igrale i pevale. U ranu zoru su se razilazile, a svaka je nosila ugarak iz vatre, a ispleten venac bi stavljala na vrh kapije.

Slično se radilo i u čačanskim selima. Sve se to radi u šali pa je devojački smeh i cika odzvanjao u noći. Ovde se takođe veruje da ove noći treba hvatati svice i nositi kući. U vinogradima se ništa ne radi. Vinogradari se čuvaju i da uđu u vinograd tri dana pre i tri dana posle Ivanjdana. Kažu da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga čuva Sveti Jovan. Gružanke devojke posade u saksiji malo žita, a na Petrovdan gledaju kako je niklo, piše Narodna tradicija 9. jula 2012. godine.

Vlasi i Srbi u Timočkoj krajini, čim svane Ivanjdan, odlaze na livadu i zarivaju glavu u rosnu travu da bi obezbedili dobro zdravlje tokom cele godine. Vlasi veruju da bilje ubrano na ovaj praznik ima snažnu isceliteljsku i magičnu moć a Nemci i danas sakupljaju seme iz orošene paprati jer veruju da će se tako zaštititi od uroka.

Stari običaji: đurđevdanska kupka za zdravlje i lepotu...

U skoro svakom selu u Timočkoj krajini na Ivanjdan se organizuju posebna okupljanja za devojke, gde ih starije žene podučavaju magijskim trikovima. "Na Ivanjdan se pre izlaska sunca odlazi u berbu poljskog cveća od kojeg se plete venac i prevlači preko nagog tela, a kroz njega se, kad god je to moguće, gleda u voljenu osobu", tvrdi Radmila Novaković, poznata vlaška vračara iz okoline Donjeg Milanovca, dodajući da treba pripaziti i na hranu.

"U prvi i poslednji zalogaj doručka treba huknuti i sačuvati ga do večeri, a onda zajedno sa ogledalcem i malo ivera staviti pod jastuk da bi se u snu pojavio lik suđenika." Od sveže divlje metvice ubrane na Ivanjdan vlaška mladež pravi venčić kroz koji se u dane mladog meseca tri puta krišom pogleda željena osoba.

Kažu da se srca nakon toga obavezno spajaju. Odmah iza toga polazi se u berbu cveća i to onog najlepšeg od kojeg se pletu venčići i kače na vrata da bi se ukućani zaštitili od zlih čini. Ovaj venčić može da posluži i kao moćno sredstvo u magijskim ritualima.

U istočnoj Srbiji bilje se bere uglavnom na praznike jer ljudi veruju da tada imaju podršku nebesa. Primarijus dr Petar Paunković, koji decenijama istražuje narodnu medicinu u Srbiji, pri Srpskom lekarskom društvu, zabeležio je i verovanje da se kroz vence od upletene jovanove trave, na Ivanjdan, provlače i žene koje nemaju decu.

Potom se kupaju u reci da voda odnese urok, zli usud ili bolest. Ukoliko je žena imala nekoliko uzastopnih pobačaja, na dan Svetog Jovana posećuje osobe koje nose ime Stana ili Stanka. Ako ih ima više, obilaze svaku kuću, uzimaju strukove trave iz venčića i prave svoj venac. Sa njim na glavi kupaju se u reci i veruju da će im sledeća trudnoća uspeti, navodi se u knjizi "Magijski kalendar za crvena slova" Jasne Jojić, prenosi Magična zona.

Kojim god povodom da su pravljeni, venčići od jovanove trave (Galium verum) sutradan se kače iznad ili sa desne strane kućnih vrata. Veruje se da će štititi dom od nesreće tokom cele naredne godine...

PageBreak

Ivanjdansko cveće ima magičnu moć

Na Ivanjdan, veruje se, sunce sija najjačom snagom. Otvaraju se nebo i zemlja, sunce zastaje, zaigra tri puta na nebu, progovaraju biljke i životinje, voda i biljke postaju čudotvorne i lekovite.

Zbog ritualnog branja bilja ovaj praznik su u nekim krajevima zvali Sv. Jovan Biljober. Deca koja se provuku tri puta kroz venac od cveća i skoče unapred - cele godine će biti zdrava i srećna. Onaj ko porani i prvi stavi venac na kapiju i kuću, obezbeđuje svojoj porodici sreću i napredak.

Duh davne tradicije: najstariji svadbeni običaji u Srbiji...

U Homolju devojke na Ivanjdan praktikuju jednu vrstu ljubavne magije. Venčić od livadskih trava koje same naprave provlače ispod bluze, a zatim kroz njega pogledaju u momka koji im se dopada verujući da će tako on poludeti od ljubavi i da ni jednu drugu neće gledati. Još se verovalo da u ivanjdanskoj noći paprat cveta jedini put u godini i da taj cvet ima magičnu moć koja je u stanju da savlada demone i omogući bogatstvo i uspeh, piše Astrofon21.

Ivanjdansko cveće se koristi i kao afrodizijak. A zbog svoje slatkaste, cvetne mirisne note u aromaterapiji se ivanjdansko cveće uspešno kombinuje sa citrusima, tamjanom, lavandom, sandalovinom i jasminom.

PageBreak

Ivandanske pesme za obilje hrane i plodnost

Ova pesma vezana jedan od dva ključna trenutka vezana za godišnji ciklus Sunca, za letnju dugodnevicu, kada je Sunce najjače, ali počinje da slabi.

Briga o plodnosti i blagostanju podeljena je između dva božanstva, Kupala i Koleda, koje u hrišćanstvu zamenjuju dva sveca čiji se dani praznuju u julu, sveti Ivan (Jovan) i sveti Petar.

U periodu od Božića pa do Ivandana, u vreme jačanja Sunca, nad plodnošću, koja je povezana sa Sunčevom svetlošću i toplotom, vlast ima Kupalo, mlado Sunce, a onda je, simbolički, davanjem cveta, predaje svom bratu Koledu.

Nakon predaje života, svog i života u čitavoj prirodi, Kupalo umire, a ponovo se rađa na Božić, kada Koledo umire i kada ciklus ponovo otpočinje. U pesmi je prisutan uticaj pesama u kojima je rođenje mladog Sunca poistovećeno sa rođenjem mladog boga, Svarožića, Svarogovog sina...

Ivanjsko cveće petranjsko,
Ivanjsko cveće rujano,
Petranjsko cveće plavetno!
Ivan ga bere te bere,
Petar ga plete te plete.
Ivan ga bere te bere,
Daje ga bratu do sebe
Svom mlađem bratu Koledu.
Dajući brata moljaše:
"Aj mio brate Koledo!
Evo ti cvetak moj dajem
Čuvaj ga divni Koledo.
Čuvaj ga pa ga sačuvaj
Do moga čudna rođenja
Do tvoga strašna umrenja
Umrenja brata Koleda
Starijeg brata Božića,
Sinova starog Svaroga."
Petar mi cvetak primaše,
Petar mi venac vijaše
Pa veli bratu Kupalu:
"Oj mio brate Kupalo,
Stariji brate Ivane,
Primam ti cvetak i život
Do moga strašnog umrenja
I našeg brata rođenja
Rođenja mladog Božića
Sina nam starog Svaroga."

...Ovoj pesmi odgovara zimska obredna koledarska pesma u kojoj koledari domaćinu pred čijom kućom pevaju između ostalog žele:

Da proslaviš staroga Koleda,
Da sahraniš pogrebeš Koleda
I dočekaš mladog Svarožića,
Svarožića tog mladog Božića.

U nekim krajevima običaj je bio da se od ivanskog i petrovskog cveća pravi lutka, kojoj se stavljao venac na glavu i koja se zatim puštala niz reku da plovi, pri čemu su pevane određene pesme. Lutka se zvala Murena, Morana ili Čojčole.

Stari srpski običaji: povoljni dani i meseci za venčanje...

Oj ti naša Mureno,
Oj ti naš mili Čojčole!
Plovi, plovi niz vodu
Tamo dalje u more.
Kada budeš u more
Ono crno veliko,
Kaži, kaži Mureno
Kaži, kaži Čočojle!
Plivam, plivam mladena,
Plivam, plivam mladena
Iz te zemlje daleke
Gde no biva Kupalo
I sa njime Koledo
Oba brata jednaka.
Svako dobro davala,
Ponajviše varenja,
Svakog smoka bijela.
Mene gone devojke
Što nemaju momčadi,
Silni velji drugova,
Što ne rodi ta zemlja
Muškim plodom porodom.
Već čudi me, ti more,
Pošlji tamo te vojne
Silnog cara Dušana
Što jih vodi za more.
Deve momke želile,
Car jim momke ne dovo,
Već odveo na vojnu.
Ako momke ne dadne,
Sve će deve pomreti,
Višnju bogu žaliti.

Ako se zanemare značenjski slojevi koji se tiču vode kao staništa duša umrlih i lutke kao zamene za ljudsku žrtvu, i ova pesma može se tumačiti u ključu koji se tiče plodnosti, portal Stari Sloveni. Ranije pominjana božanstva, braća Kupalo i Koledo, obezbedili su izobilje u hrani, a sada se priželjkuje i brojan porod. Plodnost i obnavljanje tiču se podjednako i prirode i ljudske zajednice.