Ovde ptice
zoblju
nebo.

Visoko pod svodom,
nisko nad livadom.

Sazvučjem glasova
različitih boja
raduju se
svakidašnjoj
hrani.

Cvrkutom skoro
kao molitvom,
ptice kljucaju
plavi zastor,
da u njemu otvore
bezbroj sitnih
rupa,
da noću
tuda sipi
rajska
svetlost.

Na dnu doline
ptice zoblju
majsko
nebo,
raj.

PageBreak

Jutrenje, maj
Shutterstock jutrenje_maj_2
Pticama

Kajoko Jamasaki rođena je 1956. godine u gradu Kanazava (Japan). Diplomirala je na Filološkom fakultetu Hokaido univerziteta. Doktorirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Dobitnik je nagrada za inostrane prevodioce za 1995/96. godinu Srpskog P.E.N. centra. Od 1981. živi i radi u Beogradu.

Objavila je knjige pesama: Torino tameni (Pticama, Tokio, 1995), Ubusuna, rodina (Rodina, ubusuna, Tokio, 2000), Bara, miširanu kuni (Ruža, tuđina, Tokio, 2001), Skriveno jutro (Palanka, Centar za kulturu, 2001), Hisojakana asa (Skriveno jutro, Tokio, 2004), Rodina, ubusuna, (Beograd, 2004), Sanovnik, reka (Beograd, 2005), Atosu, šizukana tabibito (Atos, tihi putnici, Tokio, 2008).

Prevela je knjige Danila Kiša, Vakakihino Kanašimi (Rani jadi, Tokio, 1995), Šišano hjakka điten (Enciklopedija mrtvih, Tokio, 1999) Niva, hai (Bašta, pepeo, 2008) i zbirku poezije Šuntaroa Tanikave Dete na stepeništu (Beograd, 2007). Napisala je zbirku eseja Sokokara aoi jami ga sasajaki (Odande se čuje azurna tama, Tokio, 2003) i studiju Japanska avangardna poezija (Beograd, 2004) i dr.