Jeste li se ikada osećali usamljenou gomili ljudi, nekako stisnuto visokim zgradama koje vas okružuju? Tako je u Londonu. Tamo su svi zauzeti i u žurbi, jure na posao, žure zaraditi novac, potrošiti novac, prositi novac, žure na autobus... zauzeti su gledanjem u mobilni, fotografiranjem, kupovinom dizajnerskih torbica, čitanjem novina i pritom su svi ozbiljni. Svako gleda svoja posla i ne gleda druge u oči, jer se to smatra nepristojnim. Arthur Moore odlučio je ići protiv tih nepisanih pravila životana londonskim ulicama i trgovima i napravio je zanimljiv eksperiment...

Autor ovog videa, ArthurMoore, zaustavio je nekoliko nepoznatih ljudi na ulici. Objasnio im je kako snima video o dvoje neznanaca koji gledaju jedno drugome u oči 30 sekundi i pokušavaju da vide nešto više jedno u drugome, premda se ne poznaju, pa ih je zamolio za učestvovanje u snimanju.

Nije bilo lako naći učesnike, mnogi su ga odbili jer su, naravno, negde žurili.

Onima koji su pristali na snimanje, Arthur je rekao da mogu treptati, smejati se, ali ne razgovarati, samo se gledati u oči 30 sekundi, pa nakon toga postaviti neko pitanje ako žele.

Različiti testovipokazali su da se tokom dužeg gledanja u oči aktivnosti ljudskog mozga sinhroniziraju. To znači da će jedna osoba osetiti ono što druga oseća. Kao rezultat toga događa se nešto neobično - sinhronizuje se treptanje njihovih kapaka.

Nakon 30 sekundi gledanja u oči, Arthur je upitao učesnike kako im je bilo. Svi su izjavili da su doživeli sinhronizaciju osećanja sa drugom osobom, pa osetili neke njene unutrašnje kvalitete.

Dvoje neznanaca otkrilo je da su se uputili na isti događaj.

Dvoje ljudi je zaplakalo, samo zato jer su se gledali u oči.

Dvoje neznanaca videlo je jedno u drugome divan duh i dušu.

Ti su ljudi prolazili jedno pored drugog, i ne pogledavši se, zurili su u mobilne telefone. Zastali su samo na trenutak i gledali jedno u drugo bez prosuđivanja, bez primisli i pretpostavki.

Kada se povežemo sa drugim ljudskim bićem, čuda se događaju.

Izvor: Sensa.hr