Ja ću biti starica, a ti ćeš biti starac,

Sivih brkova, tako veselih,

Držaćemo se za ruke i šetati zajedno duž jesenjih staza,

Sedeti na klupama i grejati se zagrljajem.

Umotaću ti vrat šalom

Gunđaćeš da ne dišeš nosem, već ustima,

Posle šetnje ostavićemo cipele da se suše.

Ja ću biti starica, a ti ćeš biti starac.

Očešćljaću sedu kosu,

I uveče ćemo gledati uspomene,

I popiti ukusni čaj,

Listaćemo naš porodični album

Posmatraćemo slike naše mladosti,

I dodirivati dlanovima stare slike

Tajno brišući suze.

Ja ću biti starica, a ti ćeš biti starac.

Ostaćeš isti šaljivdžija!

A mi ćemo imati debilu mačku Efimku,

Sva će biti u crnom, samo bele noge i leđa.

Ona će lizati tvoje prste

Zbog činjenice da mirišu na njeno mleko,

I spavaće u sredini između nas,

Na kraju krajeva, spavaćemo rame uz rame na staromodan način.

Ja ću biti starica, a ti ćeš biti starac

I, kako kažu, svega će biti previše!