Ana Frank je bila devojčica iz bogate jevrejske porodice koja je dve godine živela u tajnom skloništu krijući se od surovih i nemilosrdnih nemačkih vojnika.

Dok je boravila u zatvorenom prostoru punom neizvesnosti i neprekidnom strahu za svoj život i život svoje porodice, Ana je pronašla utehu u svom dnevniku "DnevnikAne Frank" koji sadrži sve detalje života njene porodice u periodu okupacije.

Pročitajte još:

Gde je najdivnije mesto na svetu: najlepši citati Eriha Marije Remarka o paradoksima ljubavi

Najlepši citati iz knjige "Čovek po imenu Uve": reči koje se urežu u srce i probude emocije

CITATI KOJI LEČE BOL U SRCU: 9 nežnih poruka pesnikinje Rupi Kaur - u svakom ćete pronaći deo sebe

Anina porodica se 1933. godine preselila u Holandiju koju je 1940. okupirala nacistička Nemačka. Nakon što su 1942. godine progoni Jevreja postali učestaliji, Frankovi su se sakrili u tajne prostorije u poslovnoj zgradi Ota Franka — “Tajno skrovište”Nakon dve godine, na osnovu dojave su otkriveni, pa su deportovani u logore. Ana je umrla sedam meseci kasnije od tifusa u koncentracionom logoru Bergen-Belzenu, nekoliko dana posle smrti svoje sestre Margo. Imala je samo 15 godina.

Dnevnik joj je bio jedini pravi prijatelj koji je čuvao sve njene tajne.

Kako je divno to da niko ne mora čekati ni trenutak da bi počeo svet činiti boljim."

Samo je jedno pravilo koje treba zapamtiti: smej se svemu i zaboravi sve ostale! Zvuči egoistično, ali to je zapravo jedini lek protiv samosažaljevanja."

Stvarno je čudo da nisam odustala od svih svojih ideala jer se čine tako apsurdnima i nemogućim za ostvariti. Ipak, ne odustajem od njih jer, uprkos svemu, i dalje verujem da su ljudi dobri."

Ljudi ti mogu reći da začepiš, ali to te ne sprečava u tome da imaš vlastito mišljenje.

Uspomene mi znače više od haljina.

Seti se sve lepote koja je oko tebe i budi srećan.

Veličina čoveka ne leži u bogatstvu i moći, nego u karakteru i dorboti. Ljudi su samo ljudi, i svi ljudi imaju mane i nedostatke, ali svi se mi rodimo dobri.

Shvatila sam da lepota uvek negde postoji – u prirodi, zracima sunca, slobodi, u tebi samom; to ti sve može pomoći.

Roditelji mogu dati dobar savet ili usmeriti dete na pravi put, ali konačno formiranje nečijeg karaktera leži u njegovim vlastitim rukama.

Svako ko je srećan činiće i druge srećnima.

Na duge staze, najoštrije oružje od svih je dobra i nežna duša.

Tamo gde postoji nada, postoji i život. Ona nas puni svežom hrabrošću i ponovo nas čini jakima.

Svi živimo sa željom da budemo srećni. Naši životu su svi različiti, a opet isti.

Možeš biti usamljena čak i onda kada te mnogi ljudi vole ako nikome nisi jedna i jedina.

Dečak će biti dečak. A čak ni to ne bi bilo važno kada bismo sprečili da cure bude cure.

Sreća se zaslužuje čineći dobro i radeći, ne preuveličavati i lenčareći. Lenjost je možda privlačna, ali samo rad pruža istinsko zadovoljstvo.

Duboko u sebi, mladi su usamljeniji od starijih.

Želim pisati, ali još više od toga, želim izneti sve ono što leži duboko u mom srcu.

Zašto neki ljudi moraju gladovati, dok u drugim delovima sveta postoji višak? Oh, zašto su ljudi tako ludi?"

Ne želim živeti uzalud, kao većina ljudi. Želim biti korisna i donositi zadovoljstvo svim ljudima, čak i onima koje nikada nisam upoznala. Želim nastaviti živeti i nakon smrti!

Izvor: Stil