Ukoliko i vi želite da budete deo Sensa Soul Corner akcije, pošaljite nam svoje radove na sensa@adriamedia.rs ili nam pišite na Instagram nalogu @sensa_magazin i na Facebook stranici Novo iz LoveSensa.

Sunčev monolog 

Oduševljeno posmatram kristalno plavo prostranstvo. Nema čak niti ijednog oblačka. Tako osunčano, plavo, prostrano i beskrajno unosi mi mir, i bar na neko vrijeme odvlači od svakodnevnice.

Kakva Tišina i bezuslovnost između neba i zemlje!

Pogled mi je i dalje gore, visoko… Priznajem, pomalo sam hipnotizirana ovim trenutkom vječnosti.

Najednom kao da čujem kako mi Sunce govori:

,,Dajem ti bezuslovno sve što imam. Grijem te, sušim, osvjetljavam ti put i prostor, unosim prirodnu radost i spokoj… A ti, čuješ li me? Čuješ li tišinu kojom ti govorim?!“

Zbunih se! Sasvim nespremno dočekah ovo pitanje. Progutah knedlu u grlu, osjetih se pomalo neprijatno..U trenutku mi ponestade riječi da odgovorim. Taman kad sam se spremala nešto da izustim, tišina se prekide i ono nastavi:,, Sve ti dajem bezuslovno. Tišinom sam ispunjeno. U Tišini postojim. U Tišini se rastvaram. A šta ćeš ti uraditi dok ja obavljam svoju dužnost, to je tvoja odgvornost. Ni u kojem slučaju nisam zainteresovano za dramu života koju dolje na zemlji praviš. Od svega! Možda me i ne primjećuješ! Ma znam… vremena nikako ne nalaziš. Zauzet si potpuno nekim besmislicama…

Nemam slobodne dane, i ne uzimam odmor. A od čega si ti umorna?! Ne tražim tvoju zahvalnost, niti je očekujem. Ništa nije moje ionako. Samo služim svima. Ne pravim nikakvu diskriminaciju. Ne biram kome da svijetlim, koga da grijem..Nikad nikome nisam reklo da me taj neko ne zaslužuje. Čak iako je ružan, mršav, debeo, prav, čak iako po danu ružne stvari radi.

Sve je tu, i u bezuslovnosti (po)stoji. Na raspolaganju sam svima. Ne odgovaram za tvoje postupke. Pomažem ti. Osvetljavam ti um, pročišćavam misli. Milujem ti kožu. Svaku ružnu misao koja ti naiđe meni na Svjetlost pokaži, pa da vidiš šta ću da uradim! Bićeš zadivljena! Svu hranu i plodove kojima se hraniš prethodno tišinom i radošću prožmem. Jesi li primijetio kako se osjećaš dobro? Svemu dajem boju i život. A ti… Kažeš mi da si umoran od života?! Ma nemoj!

Zar moraš svemu dati ime, o svemu imati mišljenje, i sve zasluge preuzeti? Razmisli još jednom. Evo , hajde, prstom mi pokaži šta je tvoje!

Tišinu u život ti zracima spuštam.

U svaki se kutak zavučem.

Tišina je sve što ti jesi.

Tišina je u tebi i oko tebe.

Ugledaj se na mene i živi dostojanstveno. Tiho. Bezuslovno. Neprimjetno.

Voli sve.

Služi svima.“

Sunce ode da šapuće nešto oblacima. Razgovor se prekide.

Osjetih talas vrućine kako se spušta. Zatvorih prozor.

Očarana kako sunce neustrašivo svom snagom sija, a istovremeno je POTPUNO nezainteresovano i nevezano za dramu koja se odvija ispod njega. Istina je jednako moćna i jasna, bez obzira šta mi mislimo.

Ovo me nagna da malo dublje razmislim o svemu…