U onom najomiljenijem delu dana, kada završim sve obaveze, i znam da napokon ne moram nigde da idem, niti da žurim, prosto obožavam da sednem na prozor svoje sobe, i uz kaficu i dobru muziku uživam u pogledu na obične živote neobičnih ljudi i neobične živote običnih ljudi. Iako mala ulica, u predgrađu, neopisivo je živahna i prometna.

„Nemoj da budeš toliko dobra, svet je surov, samo ćeš biti povređena. I hajde reci: zar nisi bila razočarana toliko puta svojom iskrenošću i otvorenim srcem." Ili: „Nemoj da budeš dobra - niko to ne ume da uzvrati. Ljudi to samo koriste."

- Odlično, ako im to koristi, neka im je uzdravlje i neka im je, još bolje ako moja iskrenost i dobrota nekome koriste! - razmišljala bih tako često, sama sa sobom o svemu.

Jelka mi je zaklanjala pogled, ali sam joj opet bila zahvalna što je baš tu gde je, jer su se u njoj okupljali najbolji „prvi glasovi" ptičica iz okoline. Interesantno vidiš, uvek sam imala drvo pored prozora, kada imaš svoje drvo čovek nikada nije sam. Pored ostalih prolaznika, jedan dekica se svako popodne oko 5 sati, prošetao do kraja ulice i nazad. Hm, kako li njemu dan prođe, kada mu za jednu kratku šetnju treba toliko vremena. Bude mi ga žao, pa mu se javim, pitam „Je l ide, deko?", a on odgovori da ide nekako, i obraduje se, vidim.

Šta je karma: 12 zakona snage naših dela...

Koliko puta sam samo čula, pa i sama pomislila isto, da ne vredi biti dobar čovek u današnjem svetu, i naravno da sam razmišljala o tome i dok su mi se svetla bolničkog hodnika, pa kasnije i operacione sale mutila u suznim očima. Suznim ne od straha, već pre od umora, a od sećanja na prošli put kad su me jedva probudili. Naravno da sam pomislila: „Zašto ovo mora sada da mi se dešava? Baš sada - kada treba da počne moj zaslužen odmor?!". Nikada nisam učinila ništa loše (bar ne da znam, i nikada namerno, ako i jesam bilo je nepromišljeno, iz gluposti ili slično).

Onda opet, razmišljam, nikada nisam umela drugačije, uvek bih ustala, pokupila komadiće svog srca i, u kakvom god da je stanju, ponovo volela! Ili bolje rečeno volim i dalje. Mogla bih da pronađem razlog da budem ogorčena na svako ljudsko biće, ali i tamo gde su ljudi nepravedni, znam da ne znaju bolje! I gde god da krenem, trudim se da iza sebe ostavim osmeh! Ljudi će uvek pamtiti ono kako su se zbog vas osećali! Svaki susret ima smisla ako nakon vašeg odlaska ono što ostavljate iza sebe ostaje u boljem stanju nego kako ste ga vi zatekli. Znam, da mnogi nisu dobri, ali ne želim da budem kao oni!

PageBreak

I nagrada i kazna stignu kad tad

Ne ljutim se evo ni na ovu sestricu koja me bode iglom već drugi put, jer ne može da nađe venu, da mi daju bar infuziju, vidim da je predobro čeljade koje se trudi. Ne ljutim se ni na doktora sa krvavim očima koji me prepušta narednoj smeni, pa moram još malo da čekam, (a meni deluje kao večnost) vidim da je čovek premoren (od pre 24 časa je tu), niti na doktorku koja je tu očigledno greškom, jer je ona procenila da su moji problemi psihosomatski.

Premoreni su, nose svoje brige, ili ne umeju bolje, ljudi su kao ti i ja. Ne brinem više. Znam da je moj organizam odavno trebao ovu opravku, i puštam svemir, Boga, sudbinu, život da sve isprave. I baš u trenutku kada mi je ponestao i poslednji atom snage, stigla je smena i doktora i sestara. Pred samo uspavljivanje stižu pozdravi od meni drage drugarice, s kojom nikako da nađem vremena da se vidim, ali je ona imala vremena da nazove svoje koleginice i pruži mi podršku, nakon što je čula šta se dešava. O kako me grizla savest, što nikako da odem na kafu sa njom. Ali sve ću ispraviti kad se oporavim, obećavam. Kad se oporavim, popićemo pivo! I prepuštam se.

Koliko god smešno zvučalo, taj dan će mi ostati u divnom sećanju, jer sam bila okružena toliko divnim bolničkim osobljem, da prosto ni sama još uvek ne mogu da verujem. Definitivno su me ostavili u boljem stanju nego što su me zatekli. Sestre su me presvukle, i kasnije previjale sa pažnjom, uvek bile tu ako mi nešto zatreba, doktor me operisao uspešno, laparaskopski, kasnije posvećeno obilazio, asistenti dolazili u kontrolu, sve što sam pitala objasnili sa strpljenjem.

Sve je dobro: kako sam prestala da se žalim kad sam izabrala sreću...

Čak se i u silnim pregledima koje je pre operacije trebalo izvršiti, "potrefilo" da su u smeni bili najbolji stručnjaci. I zamislite tek mog iznenađenja, sutradan, budim se, otvaram oči, a gore pomenuti doktor, koji je morao da preda smenu pred moju operaciju, stoji u dnu kreveta, i čita bolesničku listu, došao da vidi kako sam! Bože, i kada se osećamo najusamljeniji na svetu, kolika je zapravo obmana da smo sami!

Eh koliko puta sam samo u životu bila povređena zbog svojih dobrih namera, i iskrena srca. I nije mi bilo jasno kako ljudi kojima sam pružila najbolje od sebe mogu da mi uzvrate lošim, ali evo danas, dok se oporavljam, zahvalna sam i znam da sam na pravom putu! Jer, možda ne oni kojima smo pružili dobro, i čistu ljubav, ali neki drugi će nam to vratiti, sigurno.

Kada će se ljudi osvestiti za najprostiji zakon na ovom svetu: „Kako daš tako ti se vrati"?! I zaista, možda ne na mestima na kojima smo mi tu ljubav dali, ali na nekim drugim zasigurno, i u najtežim trenucim! I nagrada kao i kazna stignu kad tad, nemojte prestajati da verujete u ljubav, u dobro u sebi, u dobro u drugima.
I dok gledam sa svog prozora, i čekam već nebrojenu posetu, ne žalim zbog onih koji me i ne zovu da pitaju kako sam, iako je „samo slepo crevo" u pitanju, radujem se onima koji mi dolaze, i zovu, jer u ovakvim trenucima čovek vidi ko mu je zaista prijatelj. Svaka situacija u životu je dobra zbog nečega, i nečemu nas uči.

I ja sam ovih dana naučila koliko je prošetati se do početka ove naše uličice i nazad zaista veliki uspeh! Slično, poput radosti da sam ustaneš iz kreveta ili sam obuješ patike. Da i kada imamo vremena na pretek, sati ponekad prolaze sporo, ali dani svakako brzo prođu. Zato pustite da vas „iskoriste" i volite, uprkos svemu volite! Karma je čudo!

Silvija Romić - oseti tuđu suzu koja padne i na drugom kraju sveta, a najvećim uspehom smatra kada nasmeje ili pomogne drugom živom biću. Rođena iz ljubavi stihova Mike Antića, divi se onima koji se sete da ostanu zauvek dete i skromnim ljudima, koji nisu zaboravili da se smeju i vole druge od srca. Sa zavežljajem na leđima i olovkom u ruci, uvek spremna za novo putovanje, u nadi da će jednog dana napokon pronaći vernog saputnika - svoj pravi dom i kućicu sa dvorištem u nečijem srcu, iz koje će vam pisati.