Bio jednom jedan svet. Kakav svet? Kako to ljudi kažu „svet iz bajke" a ustvari, bio je to jedini stvaran svet, iz srca, iz dubine naših duša, jedini pravi i mogući svet - svet u kom vlada dobro i Ljubav pobeđuje.

To je onaj svet koji osetimo prvog dana kada udahnemo vazduh i svet koji vidimo dečijim očima. Prođe malo i „odrasli" nas nauče njihovom jeziku. Oni koji su se udaljili od svoje suštine, čistote, povređeni povređuju, razočarani počnu da nas uče drugačije, tek da bi nas šatro zaštitili!

Tajne oneirologije: 5 snova koji ukazuju na dolazak nove ljubavi...

Oni koji su odavno prestali da veruju u svoje snove, prihvatili „second best" i odustali od borbe da pobedi dobro u njima, pa i u svetu, uče nas oprezu, sumnjama, brigama, da nismo dovoljno dobri da budemo srećni baš takvi kakvi jesmo. Uče nas da ne možemo biti voljeni i voleti, da duša par ne postoji. Oni koji su davno zalutali i ostali u slepim ulicama, govore nam kuda treba da idemo! Uče nas da ljubav, i dobrota postoje samo još u bajkama.

Uče nas da sve mora biti po nekim tuđim pravilima, da spuštamo glave i odustajemo. Da ne postoji ljubav za ceo život. Da moramo da radimo i živimo onako kako to žele naši roditelji, ili nalaže društvo, država, jer su i sami zaboravili da čuju svoja srca. Kada bi oslušnuli dušu svoju, čuli bi vapaj iste, jer su najviše povredili sami sebe.

PageBreak

Svet iz bajke gradimo sami

Udaljavajući se od suštine! Koliko je samo genocida izvršeno rečima, kada su iz „najboljih namera" ljudi jedni drugima savetovali da odustanu od vere u svoje snove, jer ako oni nisu uspeli, ne žele da vide ni da je neko drugi uspeo. Tuđa ih sreća još više podseća da su i oni mogli, a nisu jer nisu verovali, pre svega, u sebe! Koliko je samo dobrih namera porušeno jer nisu imale podršku vere, već kritiku i sumnju.

Koliko je života uništeno jer ljudi nisu prezali da povrede nekog drugog svojim delima, sebičnosti i otimačine radi! Koliko je samo ljubavi bačeno pokraj puta, jer nismo verovali da možemo biti srećni, da je moguće da nas neko voli baš ovakve kakvi jesmo, i da za to nisu potrebni materijalni dokazi već samo ljubav, održana data reč! Koliko puta su nam strah i sumnja da su nam snovi koji nam se napokon ostvaruju stvarni i mogući, srušili iste.

Koliko puta ste zapravo izdali sami sebe, jer niste verovali u ljubav, jer su vam drugi rekli da postoji samo u bajkama. Ili su vas neki drugi već povredili. Koliko puta ste i sami dozvolili sebi da povredite one koji vas iskreno vole, zbog onih koji vas nisu vredni?! Bilo kako bilo, ono što preti da nas dokrajči kao ljude, nisu toliko GMH, Harp sistem antene, zračenje sunca, ratovi, pa ni taj svet koji nas okružuje, a koji „nije iz bajke".

Ono što nas odavno nagriza smo mi sami! Mi bez vere! Onaj svet koji gajimo u sebi, ono u šta verujemo duboko u našim srcima. Koliko bi samo srca manje bilo povređeno da smo verovali u dobro u sebi, i zaustavili se svaki put kada smo nekog slagali, izdali, povredili.

Svet iz bajke se ne pravi sam! Svet iz bajke gradimo sami, svojim delima ! Neprestanom verom, borbom sa samim sobom. Bio jednom jedan svet iz bajke, u kome je vladalo dobro i pobeđivala iskrena ljubav! Taj svet je i dalje tu, u nama i oko nas, samo su ljudi prestali da veruju u njega! Nije nestalo dobro i ljubav, izgubili ste se vi, kako u tuđim tako i u svojim lažima.

Mudro nasleđe večitog romantika: 11 citata Gabrijela Garsije Markesa o snovima i ljubavi...

Pročitala sam jednom negde: „Bilo da veruješ da ćeš uspeti, ili bilo da veruješ da nećeš, u pravu si!" Bilo da veruješ da postoji ljubav bez izdaje za ceo život, ili ne bilo da veruješ da je ovo svet iz bajke ili ne bilo da veruješ da pobeđuje dobro ili ne u pravu si, biće onako kako veruješ!

I dalje tvrdim i smatram da ne treba stariji da uče decu kako se živi, oni su se odavno udaljili od one iskrene suštine, iskrenih i čistih osećanja, stariji treba da uče od dece kako se iskreno voli, i živi ono što sanjaš. Svako od nas ima ključ za taj svet iz bajke, i on je u samo jednoj rečenici: „Ne radi drugome ono što ne bi želeo da rade tebi!" Da li stvarno veruješ? Da li veruješ u dobro i Ljubav?!

Silvija Romić - oseti tuđu suzu koja padne i na drugom kraju sveta, a najvećim uspehom smatra kada nasmeje ili pomogne drugom živom biću. Rođena iz ljubavi stihova Mike Antića, divi se onima koji se sete da ostanu zauvek dete i skromnim ljudima, koji nisu zaboravili da se smeju i vole druge od srca. Sa zavežljajem na leđima i olovkom u ruci, uvek spremna za novo putovanje, u nadi da će jednog dana napokon pronaći vernog saputnika - svoj pravi dom i kućicu sa dvorištem u nečijem srcu, iz koje će vam pisati.