Jedinstvo i jednostavno imaju isti koren reči, jedno. Reči su veoma moćne, izražavaju naše osećaje a prethode delima. Mogu da probude, ali mogu i da obmanu. Kada učenici slušaju pouke svog učitelja, oni zapamte njegove reči i mogu sa lakoćom da ga citiraju. Umesto da slušaju srcem i puste da reči učitelja žive kroz njih, njegove reči ostanu zarobljene u mislima u obliku informacija koje učeniku malo čemu mogu da koriste.

Dokle god je tako, i učenici žive „glavom" oni mogu da slušaju ali ne i da čuju, mogu da gledaju ali ne i da vide. Sam sled reči u pitanju govori nam da je nešto izgubljeno i da je potrebno mnogo godina da opet bude pronađeno. Istina je, da je znanje u svakom trenutku, svakome pojedinačno uvek dostupno.

Uloga učitelja je da pronađe ključ za svako srce i da ga probudi. Učitelj je kao ključar, otvara vrata znanja. On nema šta novo da ponudi što učenik već nema u sebi. Obmana je kada linearni um daje sliku o veličini pojedinca. On može da podigne visoko, pošto mu je i uloga da stvara ono šta mi želimo, ali isto tako, pošto funkcioniše u dualnosti, kada dostigne visinu velikom brzinom vraća ka zemlji.

U srcu je jedinstvo.

Izvor: Lovesensa