"Onaj ko dopušta da kapitalisti tlače radnike, dopušta i da muškarci tlače žene. One će ostati potlačene sve dok ekonomski ne budu nezavisne. Ukoliko je cilj da žena postane slobodno ljudsko biće, onda joj ne treba oduzimati rad, niti skraćivati radno vreme, niti ograničavati oblasti u kojima može da radi", tako je govorila Klara Cetkin, nemačka revolucionarka, na Drugoj internacionali u Parizu 1889. U te reči utkala je ceo svoj život.

Slavna sifražetkinja 1910. godine je na kongresu Socijalističke internacionale u Kopenhagenu predložila da žene svih zemalja jednom godišnje, 8.marta, slave svoj dan, kao simbol borbe za jednako pravo glasa, zaštitu žena na radu, ukidanje trgovine belim robljem i zaštitu dece.

Tako je bilo nekad, a gde su žene danas i šta im znači 8. mart objasnile su Marina Račič (33), trgovac iz Kraljeva, Ljiljana Dunjić (57), tehničarka iz Valjeva, i Desanka Ružić (80), penzionerka iz Beograda.

Marina Račić, trgovac iz Kraljeva

Osmi mart volim isključivo iz dva razloga - zbog sinova i muža. Nebojša (12) i Miloš (6) me obasipaju najdragocenijim poklonima jer ih sami prave. Raspilavim se svaki put kad vidim koliko se trude da sakriju tragove flomastera na rukama i one fleke na dukserici da bi iznenađenje bilo još veće. Prošle godine su mi poklonili cvetiće od plastičnih flašica - priča Marina Račič (33).

Kako doći do cilja: 10 saveta uspešnih žena koje veruju u sebe...

- S druge strane, muž mi uvek poklanja isto - plave ruže. To je poseban poklon jer ih nije tako lako naći u Kraljevu. Jedne godine po buket je išao čak do Kruševca. A i dalje čuvam one koje sam dobila za rođenje drugog sina. Okrenula sam ih naopako, pa sam ih svaki dan prskala lakom za kosu.

PageBreak

Kako se u prošlosti slavio 8. mart

Zato je plava i dalje tako intenzivna. Osim te dve scene, za drugo ne marim. Nije dovoljno da se samo jedan dan u godini posveti ženama. Zato mi 8. mart ništa ne znači.

Ljiljana Dunjić, tehničar iz Valjeva

Žene su i dalje kućne pomoćnice u svojoj kući. Svaka mora da bude ceo dan na usluzi deci, mužu... I dalje smo preopterećene. Istina, ono je možda lakše nego što je bilo pre, ali opet je žena izložena raznim diskriminacijama - priča Ljiljana Dunjić (57).

Uprkos tome, svake godine Ljiljana slavi 8. mart. U vojnom delu Krušika radi 37 godina. Sa ženama iz kolektiva, uoči praznika, dogovori se koja će šta da umesi, a muškarci se brinu za roštilj. U ono zlatno vreme dobijale su poklon vaučere, ali najčešće samo karanfil. I to na kapiji fabrike, u sedam ujutru.

- Za ceo svoj život samo sam jednom slavila van radnog mesta. Otišla sam sa drugaricama na večeru u jedan divan restoran u Trešnjaru. Imala sam strogog oca, kasnije mi je muž branio, a posle razvoda često nisam imala ni vremena ni novca. Od muža se razvela pre 27 godina, ali i dalje joj godi kad kaže da je bio duhovit.

- Sećam se da mi je za prvi 8. mart poklonio narandžasti mikser. Mnogo je voleo kolače, a ja onako mlada i mršava nisam umela žicom da mutim jaja.

12 stvari koje snažna žena želi u ljubavi...

Desanka Ružić, penzionerka iz Beograda

Bio je to svečani dan. Euforija se osećala u vazduhu. Žene su oblačile najlepše haljine, znale su da će biti u centru pažnje. U cvećarama su se tiskali muškarci, kupovali cveće, mahom karanfile. U preduzećima su se organizovali izleti u Mađarsku, Budimpeštu... Tako je bilo i kod mene na poslu. Radila sam u Veterinarskom zavodu Zemun. Divno preduzeće, u najlepšem delu Zemuna - ogroman plac pored Dunava.

Imali smo svoju menzu, naše omiljeno mesto. Naročito za praznike - seća se Desanka Ružić (80), penzionerka iz Beograda.

- Bilo je drugačije nego danas. Sada se sve svelo na formu, a u ono vreme 8. mart je bio pravi povod za veselje, za slavlje u kome je žena centar svega. Međutim, i tada je ženama smetalo to što se o njihovom položaju priča samo jedan dan.

Izvor: Blic