Proleće je. Priroda se budi. Najrazličitije vrste se istovremeno razvijaju, na njima svojstvene načine, u skladu sa sobom i sa svima.

Sve je prepušteno lakoći procesa. Razvoj se odvija sam od sebe, po nekoj, još uvek neshvatljivoj mudrosti. Nema takmičenja, nema sujete što neko brže raste ili je drvo više i šire. Sve je u miru! Savršeni sklad. Kako je to dobar osećaj?

Osluškujući taj prirodni sklad, pitam se:

  1. kako bi izgledao život kada bismo naučili um da mu je važno da vrednuje i podržava unutrašnji osećaj mira i sreće
  2. kako bi to bilo kada bismo našli način i um oslobodili od ideje da sledi različite ideologije, učenja, uputstva i pravila kao jedini siguran pravac za ostvarenje sreće
  3. zamislite samo kako bi bilo kada bismo uspeli da um podrži važnost disanja, zbog tako dobrog osećaja dok dišemo, a ne da dišemo zato sto moramo, da bismo bili živi
  4. kako bi to izgledalo da naučimo naš um da pusti zaključak i dopusti užitak

Pitam se, šta biste pomislili kada bih vam rekla da je ovo moguće?

Da li biste se otisnuli ovog proleća u dopuštanje sreće i postali doprinos i sebi i drugima?

Zamislite samo kako bi izgledao svet da smo istovremeno i sebi i drugima doprinos. Kako je to dobar osećaj? Kako sve to možemo postići?

Ja to vidim ovako:

Um je navikao da dobije jasnu poruku. Drugim rečima, sve što um ne može percipirati kroz fizička čula (ukus, miris, dodir, vid, glas) postaje neistina i nepostojeće. Istreniran da sluša i da integriše znanja kao činjenice, um ulazi u ograničenja umesto da prati i osluškuje naše biće i dobija spoznaju. Iz spoznaje se dobijaju inspiracija i lakoća, dok, prihvatanjem informacija kao nešto što je nepromenljivo, ulazimo u kontrolu, ograničenja, strah, nesigurnost.

U radu sa ljudima sam uvidela na koji način je moguće povezati kreativan i logički um. Spoznala sam kako um podržati na putu transformacije iz linearnog, logičkog razumevanja u svesnost bitisanja u sadašnjem trenutku. Uvek me raduje i veseli da se zajedno upustimo na ovo putovanje i učinimo ga lakim i mogućim. To je moj način izražavanja sebe.

Nesmetano ispoljavanje svoje individualnosti daje potpuno drugu perspektivu dopuštanja drugima da i oni ispolje svoju individualnost, a da nema ugrožavanja.

Um je fantastičan saradnik kada podržava suštinu bića, samo je neophodno prilagoditi informacije da njemu budu razumljive. Upravo tada, kada um podržava suštinu bića, ulazimo u osećaj slobode i izlazimo iz osećaja straha i ograničenja.

U osnovi individualnosti je slobodna volja. Slobodna volja određuje koje ćemo iskustvo birati da bismo izrazili i istražili svoju individualnost. Ne postoji ni loše ni dobro. Sve je isto. Razlikuje se samo IZBOR iskustva.

Kada um oslobodimo svega što smo prihvatili kao zabranu da biramo, neće nas ni ljutiti, ni rastužiti tuđi različiti izbori. Naprotiv, bićemo u skladu i dozvoliti izražavanje različitih individualnosti i prirodni razvoj, baš kao i sve različite vrste u prirodi.

Jer, i mi smo priroda i priroda je u nama.

Izvor: Lovesensa