"Šta je veština?", pita učenik učitelja.

"Kroz učenje veštine postaješ čovek. Preuzimaš odgovornost za sebe i počinješ da razvijaš vrline. Postoji veliki broj metoda koje pružaju trenutno olakšanje, ali ako čovek ne prihvati odgovornost, umesto da kultiviše vrline, on hrani svoje slabosti. Dokle god čovek nije domaćin u svojoj kući, negativni energetski obrasci hrane se slabostima i kompromisima tako što stvaralačku moć uma zavode i vezuju, ukazujući veoma inteligentno na probleme i ujedno nudeći rešenje na iste, služeći se strahom, usmeravanjem na pogrešne ambicije, tugom, pogrešnom slikom o sopstvenoj veličini itd.

Jednostavnije rečeno, onaj koji stvara probleme ujedno nudi i rešenje na iste?! Kada učiš veštinu, ti posvećuješ, daješ, a kada ti dođe vreme dobićeš daleko više nego što si to mogao i da pretpostaviš, vrata će se otvoriti i tvoj put će sam kroz razvijanje vrlina da se usmerava ka znanju.

Kada iskreno daješ, oslobođen si očekivanja. Nasuprot tome, linearni um se baca na neumornu potragu i grabi što više stvari očekujući tako potvrdu okoline o sopstvenoj veličini kroz razne titule, zvanja, priznanja. Velika je razlika kada stvoriš uslove da znanje nađe svoj put kroz tebe i toga da ti juriš za znanjem.

Učenje veštine se živi. Razvijaš se u ljubavi kroz poštovanje, iskrenost, upornost i mnoge druge vrline, stavljaš se u službu drugima. Veština je nešto što nikada ne izneveri i verno te čuva na tvom putu tokom celog života. Kroz veštinu ne stvaraš kompeticiju i želju za dokazivanjem, već suprotno - što više rasteš, sve više si ponizan.

Mnogo puta nije lako, ali zato vredi svakog uloženog trenutka i znaš da je to nešto što nije prolazno. Što je više tako, sve te manje dodiruju stvari za koje znaš da su prolazne i ne vezuješ se za njih kada znaš da što im manje pažnje posvećuješ sve brže blede.

Veština je stvar srca i dostupna je svima!"

Izvor:Lovesensa