Oni koji su u detinjstvu čitali bajke, znaju da negde „iza sedam gora i sedam mora..." postoji zemlja iz bajke. Takav utisak su na mene ostavili Zlatar, Uvac i Pešterska visoravan. Ovde nećete videti dvorce, preskupe džipove, luksuzne vikendice, gradilišta... Kuće još uvek odišu toplinom i aromom pravog seoskog doma i jede se hrana po receptima baka. Na sajtovima ćete čitati da se planina Zlatar pruža između reka Lim, Uvac, Mileševka i Bistrica. Saznaćete i da se o lekovitosti planinskog vazduha na Zlataru znalo od davnina (sudar planinske i mediteranske klime), jer su još Rimljani i Grci ovde gradili naselja, a kasnije i članovi kraljevske loze Nemanjić koji su u 13. veku podigli manastir Mileševu.

Sve te informacije vas ipak neće pripremiti za gozbu koju će vašim očima prirediti guste šume u kojima divovske smreke i treperave breze dele prostor i samoću, kao i nepregledni pašnjaci i livade posuti tapiserijom cveća upletenog u razbludne šare. Kroz svu tu lepotu vijuga Uvac, bistar i hirovit, leti nakićen tirkiznim nijansama koje kao kapriciozna žena menja iz sata u sat, a zimi čeličnosiv ili modroplav naspram zasneženih obala koje svetlucaju kao kristal šećer.

Dolazeći Ibarskom magistralom (270 km od Beograda), pored brane na Zlatarskom jezeru odmah nailazite na novosagrađeni Visitorski centar gde možete dobiti informacije, kupiti mape i suvenire i ugovoriti posetu rezervatu Uvac čamcima, vozilima ili pešice.

Izlokani put koji se spušta ka skrivenim vikendicama na Zlatarskom jezeru bio je letos izazov za moju prijateljicu i vodiča Nadicu i mene, ali najviše za namučenog „jugića". Vredelo je svakog trenutka naše upornosti. Dočekuje nas - razglednica. Iznad kućice na obali jezera raširile se meke livade, a ispod nje staza kroz šumarak vodi pravo do prirodne plaže na jezeru. Da ovo vidiš na slici, rekao bi - kič! Desno nazirem usek u kome se krije jedan od kanjona Uvca, a ispred njega viseći most u Puljcima i ostrvce kraj koga jezerske dubine čuvaju ostatke nekadašnjeg Carigradskog druma za Dubrovnik i crkvicu potopljenu prilikom pravljenja akumulacionog jezera. Mnogo godina je otkinuti krst sa crkve plivao vodom i žalostio meštane. Kasnije ga je neko postavio na kupolu nove crkve. Dok ušuškane u jakne pijemo čaj od tek ubrane majčine dušice (noći su ovde uvek hladne, pa spavamo kao bebe), kreće očekivana večernja zvučna aktivnost naših sustanara - ljupkih puhova u tavanu, kao i naših komšija - žaba koje će nas svake noći horski uspavljivati. Ovu muzičku podlogu upotpunjuje mistično svetlucanje na hiljade svitaca u bašti oko kuće.

PageBreak

Zelene livade „srpskog Sibira"

Zlatarsko jezero je uz Uvačko i Radoinjsko, jedno od veštačkih jezera nastalih izgradnjom sistema limskih hidrocentrala. Kanjon planinske reke Uvac nekada je bio dublji i impresivniji, ali su jezera stvorena ljudskom rukom ipak dala posebnu lepotu celom ambijentu. Jedan deo klisure reke Uvac proglašen je prirodnim rezervatom jer je stanište zaštićenih reliktnih vrsta, beloglavog supa i pastrmke zlatovčice.

Smešten između vodotokova Lima, Uvca, Mileševke i Bistrice, Zlatar leti zaista opravdava svoje ime jer se njegove livade doslovno zlate od desetak vrsta žutih cvetova. Najviši vrh Zlatara je Golo brdo (1.627 m nadmorske visine) i ne treba ga izostaviti prilikom posete Zlataru. Dobrim putem Nova Varoš-Sjenica stiže se za dvadesetak minuta do putokaza za „Šumsku kuću", pa makadamskom stazom prateći putokaz treba krenuti ka manastiru Mileševa. Staza nije strma, a pejzaži u proleće i leto očaravaju vidicima i cvetnim bogatstvom. Od ljubaznog monaha u novosagrađenom manastiru čućete da neki meštani u široj okolini ovog divljeg dela Zlatara, u cilju privlačenja turista poklanjaju placeve. Jedini uslov je da se u roku od dve godine nešto na njima sagradi.

Pod samim Golim brdom nailazimo na tragove divljih svinja koje su razrovale zemlju u potrazi za pečurkama. Sve su „obrstile", pa propade naš planirani ručak. Obradovao nas je susret sa jednim divljim prasencetom koje nam je preseklo put dok nismo čule majku u grmlju i strateški se povukle na veliko odstojanje. A na vrhu jedva odvojismo pogled od venaca planina koje se prostiru na sve četiri strane sveta. Vidi se pola Crne Gore, pa i neki bosanski vrhovi.

Rezervat Uvac krije impresivan prizor - čuvene meandre Uvca smeštene na Pešterskoj visoravni. Obgrljen Golijom, Javorom, Zlatarom i Ozrenom, milovan i hranjen bistrim hladnim vodama nekoliko reka, Pešter je hit među zaljubljenicima u neistražene predele. U ovom „srpskom Sibiru" zime su surove, a rekordno hladnog dana zabeleženo je 42 stepena ispod nule. Po retko naseljenom zelenom prostranstvu društvo će vam praviti samo stada ovaca i negovani konji koji provode leto podižući ždrebad na bogatim pašnjacima.

Najlepši pogled na meandre pruža se sa vidikovca Molitva, a do njega se najsigurnije stiže iz kampa u Previnama. Iz Sjenice krenite putem ka Ivanjici, a na sedam kilometara od Sjenice odvaja se makadam koji kreće uz brdo za Kandića krš. Na prevoju skrenite levo na zemljani put kojim se brzo stiže do kampa na samoj obali Uvačkog jezera. Iz njega kreće markirana lagana staza do Molitve. Možete se uspeti i za sat vremena, ali lepota prizora (neobične stene, česme i mostići, potoci sa slapovima) usporiće svačiji korak. Ako se dogovorite sa čamdžijama iz kampa, neko vas može sačekati na jezeru ispod Molitve, pa ćete doživeti čaroliju meandra i sa visine i sa vode.

PageBreak

Najduži pećinski sistem u Srbiji

Reči su grube da opišu osećanja divljenja i strahopoštovanja koja izaziva prvi pogled na meandre sa jednog od tri uređena vidikovca. Probijajući se kroz krečnjačke stene, Uvac gradi ove „vijuge" na celom svom toku, ali su najlepši ovde, na Uvačkom jezeru.

Njihovi rtovi dostižu relativnu visinu i do 100 metara, a između zidova kanjona na nekim mestima jedva se može proći čamcem. Ukoliko se na nekom od pristupačnih delova spustite u kanjon, nestvarna tišina, spokojna zelena voda, preteći izgled oštrih litica i krila supova i orlova iznad vaših glava, stapaju se u meditativan doživljaj koji se dugo pamti.

Uz meandre, atrakcija rezervata su i pećine. Ušački pećinski sistem je čitavo podzemno carstvo i najduži je pećinski sistem u Srbiji. Sastoji se od Ušačke i Ledene pećine i jame Bezdana. Bogate su pećinskim nakitom i pristupačne i sa vode i sa kopna, ali uglavnom neistražene.

Simbol Uvca je beloglavi sup, moćni letač kojeg zbog raspona krila od oko skoro tri metra i zadivljujućeg leta s pravom zovu „nebeski kralj". Aeroinženjeri su proučavali njegovu tehniku korišćenja vazdušnih struja i primenjivali je u izgradnji letelica. Treba doživeti trenutak kada se u vazduh podigne eskadrila ovih elegantnih letača i stane da jedri na vazdušnim strujama. U svakom posmatraču izazivaju nežnost i divljenje. Dvoglavi beloglavi sup krasi grbove Nemanjića, Mrnjavčevića, Lazarevića i Crnojevića.

Osnivanjem fonda za zaštitu ptica „Beloglavi sup" i otvaranjem hranilišta ovaj lešinar koji je u Srbiji bio pred izumiranjem sada vodi ugodan život. Žive i lete u parovima i ostaju verni jedno drugom do kraja života. U kanjonu Uvca sada ima 40-ak parova o kojima brinu rendžeri. Postoji i „bolnica" za supove, naročito mlade ptice koje umeju da padnu u reku i povrede se dok uče da lete.

U rezervatu živi još stotinak vrsta ptica, ali i medvedi, risovi i vidre. Birdwatcher-i foto-manijaci redovni su posetioci kanjona u svako doba godine.

U visitorskom centru na Zlatarskom jezeru treba potražiti informacije o izletima (od maja do oktobra) koji nude posmatranje supova na hranilištu, obilazak pećina, vožnje čamcima po jezerima i meandrima, rekreativni ribolov, biciklističke i pešačke ture. Pešačenje je prilika da upoznate neobično srdačne i dobre ljude Zlatara i Peštera i doživite gorštačko gostoprimstvo. Zaboravite na dijetu. Domaće specijalitete nemojte propustiti. Moj izbor je uvek heljdopita, sjenički ili zlatarski sir i goveđi pršut, ali gurmani će sigurno biti oduševljeni i jagnjetinom jedinstvenog ukusa, paprikama u pavlaci i specijalitetom od ovčjeg mleka (jardum). Treba gucnuti rakiju od divlje kruške i zasladiti se slatkom od šumskih jagoda i borovnica. U rezervatu Uvac nije dozvoljeno kretanje izvan označenih puteva, vožnja motornih čamaca, pravljenje buke i bacanje smeća. Ovo nije mesto za „ljubitelje" boravka u prirodi u vidu roštiljanja i agresivne muzike.