Jednog dana Buda je došao kod svojih učenika sa maramicom. Svi su gledali u maramicu, ali niko ništa nije video, osim prelepe svilene maramice. Buda je počeo da veže čvorove na njoj. Kada je zavezao pet čvorova, pitao je:

- Je li ovo ista maramica, koju sam doneo sa sobom ili je druga?

Šariputra je rekao:

- To je ista maramica.

- Šariputra, razmisli još jednom. Na onoj maramici nije bilo čvorova, a na ovoj ima pet. Kako mogu da budu iste?

Tada je Šariputra razumeo smisao, rekao je:

- Sve sam razumeo. Iako je to ista maramica, ali sada je u čvorovima, slično čoveku koji pati.

- Sasvim tačno! Sve što želim da vam pokažem je to, da čovek koji strada, u suštini se ne razlikuje od Bude. Ja sam - samo maramica bez čvorova! Vi ste - maramica sa pet čvorova. Ti čvorovi su - nasilje, pohlepa, neistinitost, nesvesnost i sebičnost.

Tada je Buda rekao:

- Pokušaću da razvežem ove čvorove. Gledajte, da li će mi ovo pomoći da ih odvežem?

On je povukao sa oba kraja maramicu i čvorovi su postali još manji i čvršći.

Neko je rekao:

Šta to radite? Tako se čvorovi nikada neće razvezati. Pošto je svila tako tanka, a vi ste je tako jako zategli! Čvorovi su postali mali, sada ih je gotovo nemoguće razvezati!

- O, vi možete tako jasno da razumete sve što se odnosi na ovu maramicu. Zašto ne možete da razumete sami sebe? Zar niste vi u istoj takvoj situaciji? Zatežete svoje čvorove, zato oni nastavljaju da bivaju sve manji i manji, i sve čvršći i čvršći.

Zatim je Buda pitao:

- Ko će reći kako da se razvežu čvorovi?

Jedan učenik je ustao i rekao:

- Prvo treba prići bliže i videti kako su čvorovi vezani.

On je pogledao u maramicu i rekao:

- Čvorovi su napravljeni tako da ako opustimo maramicu, omogućićemo im da budu labaviji, tada ih nije teško razvezati. To su jednostavni čvorovi.

Učenik je uzeo maramicu i pažljivo razvezao čvorove jedan po jedan. Buda je rekao:

- Današnja propoved je završena. Idite, meditirajte!

Izvor: Beba Mur