Ponekad se događaji čine nepodnošljivi. Ako pogledamo kako reagujemo na situacije, shvatićemo da imamo ideju kakve bi stvari trebalo da budu. Stres je upravo razlika između onoga što jeste i onoga što bismo mi želeli da bude. Ukoliko preuzmete odgovornost za svoja stanja i osećanja, stres bi mogao da poprimi sasvim novo značenje

Zvoni alarm. Ne otvarajući oči mrštim se i mislim: još samo deset minuta. Tih deset minuta pretvara se u petnaest, plus još pet koje provodim u bunilu na ivici kreveta. Bauljam do kupatila već u muci i razmišljam kako ću opet propustiti jutarnju meditaciju. Pretvaram je u kratku verziju, ali sam već napeta. Jurim pod tuš i razmišljam o tome kako ću kasniti na posao. Dok izlazim iz kade, razmišljam od kojih bih jutarnjih rutina mogla da uzmem nekoliko minuta kako bih sve obavila na vreme. Ne uspeva mi... Sedam u auto kasnije nego što sam zamislila, na semaforima me, kao za kaznu, čekaju sve redom crvena svetla. Dok pritiskam kočnicu, pitam se da li će mi urednica zameriti kašnjenje i ljutim se što sinoć, opet, nisam otišla u krevet ranije kao što sam zamislila. I da, jesam li spomenula? Osećam stres.

Da li ste pod stresom? Stres postaje toliko izlizana reč, pitam se shvata li je još neko ozbiljno, dubinski. Upotrebljavamo je kad god nam nešto ne ide od ruke ili se nađemo u situaciji kad se najednom pred nas postavlja previše zahteva. Međutim, retko kada shvatamo šta se u nama u tim trenucima zaista događa.

Šta je, zapravo, stres? Ako pogledamo njegovu fiziološku osnovu, to je ništa drugo nego prirodna reakcija organizma koja nam omogućuje da se mobilišemo u situacijama koje nas ugrožavaju. To je dobro poznata reakcija "bori se ili beži" u kojoj organizam izlučuje supstance zbog kojih postajemo oprezniji i spremniji za akciju. Ona povećava našu efikasnost i sposobnost da se nosimo s trenutnim izazovima. Pa kako smo onda od prirodnog mehanizma koji nas štiti došli do sindroma koji nas iscrpljuje? Odgovor je jednostavan: nadražaj koji izaziva stres trajao je predugo.