Tačka pomirenja u ravnoteži

Ravnoteža je zlatna tačka pomirenja u kojoj se svi polariteteti ovoga svijeta u miru sastaju, spajaju i spokojno zaboravljaju sve što ih razdvaja. Svjetlost i tama, noć i dan, plima i osjeka, ljubav i mržnja, krivica i oprost, kletva i blagoslov...suprotnosti koje se sa čudjenjem gledaju preko provalije nepremostive razlike, bez trunke razumijevanja za naličje svog lica ... u ravnoteži se zapravo upoznaju, zbližavaju, sabiraju. Ravnoteža je zato zbir krajnosti. Zbir koji tihujući trijumfuje nad galamom, vikom, drekom, burom, dramom polariteta. To je tačka u kojoj su se ekstremi smirili, pribrali, sabrali otkrivajući paradoksalnu istinu da je manje - zapravo više.

Kada ste zadnji put vodjeni bijesom bili bezrezervno sigurni da ste baš vi u pravu u nekom sukobu ili sporu? Kada ste poslednji put u slijepom obožavanju povladjivali svakoj riječi voljene osobe? Kada ste se u naletu vrednovanja i osude zaklinjali da se vama nikad, ama baš nikad , ne može desiti da postupite ovako ili onako? Kada god strastveno osudjujemo i optužujemo druge i kad god ih nadahnuto branimo i opravdavamo, kad god smo na zahuktalom talasu krajnosti i ekstrema, po definiciji smo daleko od istine. Već i sami naboj kojim treperimo, poput nepogrešivog alarma upozorava da se zavaravamo. Tek u spokoju i smiraju, mudrosti i mjeri ravnoteže ... stvarnost se ukazuje onakva kakva zaista jeste. Zato je ravnoteža zavičaj mira i jasnoće. U ravnoteži je sve jasno kao dan. Kao što sunce spokojno blista na čistom nebu tačno u podne, podjednako udaljeno od zavodljive drame izlaska i zalaska, svitanja i sumraka, tako ravnoteža mirnom, pribranom, sabranom jasnoćom otkriva ono što jesmo, ono što jeste.

Ravnoteža je tačka u kojoj se klatno, prethodno zaljuljano do svojih krajnjih granica, konačnovratilo sebi. To je izvorište na koje se uvijek vraćamo nakon što smo, kao u bajci, tražili sve za čim nam duša čezne u najdaljim daljinama, iza sedam mora i sedam gora. To je svjesnost da je sve što nam treba i što nam je ikada trebalo - već tu.

Težiti ravnoteži ne znači izbjegavati polaritet. Upravo nas iskorak u polaritet po pravilu priprema za ravnotežu. Zato je dobro i zdravo dozvoliti sebi da se razbijesnimo, da vrednujemo, da osudjujemo, da mrzimo i volimo, okrivljujemo i opravdavamo... Tek tada nas tokovi života vode od periferije ka centru. Ravnoteža zato nikad nije polazište. Ravnoteža je uvijek ishodište. Biti u ravnoteži, znači dobro upoznati, iskusiti, istražiti sve svoje polaritete.

Kada god nas tokom mjeseca juna život zavede na put burnih osjećanja i stanja, kad god nam se naše krajnosti zajapureno, zažareno, usijano zakunu da one i samo one imaju pravo da postoje, sjetimo se Ravnoteže, andjela ovog mjeseca.

Više informacija o Igri transformacije možete naći na adresi www.transformisi.me.