- I dugme da posadiš, a kaput da nikne, ako nemaš kome da ga prodaš, ne vredi. I najzdravije povrće ili meso da proizvedeš, bez hemije i pesticida, sve je uzalud ako nema kupca koji to zna da ceni i može da plati - priča za „Politiku" Zoran Atanacković, sertifikovani proizvođač organske hrane iz Crepaje koji se ovim poslom predano bavi već 15 godina.

Organska farma umesto gradske buke: kako je porodica Vučković naučila sve o poljoprivredi

Kako vreme prolazi, kaže, sve više gubi nadu da će u ovoj oblasti biti bolje. Jer, sve ostaje na obećanjima i lepim rečima onih koji kreiraju ovu politiku. To je verovatno razlog što je sve više proizvođača koji čak i odustaju od organske proizvodnje, jer od toga ne može da se živi.

- Gotovo 10 odsto prinosa poklonim, ne karikiram, tako je. Posle 15 godina bavljenja ovim poslom, nisam zadovoljan. Ne tražim novac od države, samo obezbeđen plasman. Dajte centre za otkup organskih proizvoda, ne treba nam ništa više - kaže Atanacković u dahu. Nije želeo ni da se fotografiše za novine, iako je našu nenajavljenu ekipu dočekao kao pravi domaćin, u tipičnom banatskom selu i velikom uređenom dvorištu za koje ne biste ni rekli da je u potpunosti posvećeno poljoprivredi i uzgoju stoke, doduše samo za potrebe porodice i užeg kruga prijatelja.

Otkud toliko nezadovoljstva, pitali smo, s obzirom na to da je kao proizvođač sa velikim iskustvom u ovom poslu proizvodnju sertifikovao na 8,5 hektara. Proizvodi autohtone ratarske kulture, zaboravljene sorte crvenog, žutog i belog kukuruza, žute i crne soje, lan, najstariju poznatu žitaricu speltu, azuki i još nekoliko vrsta pasulja.

- Nije to nezadovoljstvo, nego razočarenje. Prinosi su manji nego u konvencionalnoj proizvodnji, a nemate ni siguran plasman. Zbog toga se proizvođači teže opredeljuju za ovu proizvodnju, a mislim da bismo kao zemlja u tom smislu mogli mnogo da pružimo. Dugo sam u ovome, bilo je kikseva, proizvedeš, pa ne možeš da prodaš, pa ti onda vremenski uslovi ne idu naruku, međutim tu smo. Cela porodica je uključena u proizvodnju. Težim da očuvam stare sorte, što se tiče povrtarskih kultura - paradajz, krastavac, cveklu, a tu su i stare sorte pšenice, kukuruza, soje. Teško je sačuvati sorte - kaže naš sagovornik.

Naravno, treba mnogo da se radi, a to danas, kažu naši sagovornici poljoprivrednici, baš i nije popularno. Svi traže olakšice prilikom proizvodnje, a da bismo proizveli zdrave proizvode bez pesticida i hemije, mora baš da se „savije kičma".

Proizvođačima nije jasno zašto država ne pokloni više pažnje ovoj oblasti. Pošto nam zemlja, objašnjavaju, još nije toliko zagađena koliko je na zapadu, zar u tome ne bi trebalo da tražimo izlaz. Da ponudimo drugima ono što oni ne mogu da proizvedu.

- Mi se danas borimo za davno zaboravljene mirise i ukuse hrane. U mojoj kući jede se samo zdrava hrana, proizvodimo i ulja od suncokreta i lana, organska naravno. Jurimo kvalitet, ali onda moramo mnogo čega da se odreknemo. Bez obzira na sve i na trenutne okolnosti, nastavljam zbog svoje porodice i prijatelja kojima omogućavam da dođu do zdrave hrane - kaže Atanacković koji ima i stoku koju hrani samo zdravom hranom sa svog imanja.

I naša ideja bila je ista. Da tu u okolini Beograda za početak potražimo zdravu hranu. I ima je. Na gazdinstvu Novakov, gde je naša ekipa otišla sa predstavnicima jedne firme koja za svoje probrane kupce jednom nedeljno isporučuje organsku hranu na kućnu adresu, zatekli smo četvoročlanu porodicu koja je upravo spremala robu za pijacu na Novom Beogradu. Na šest ari imaju sertifikovanu proizvodnju uglavnom svih vrsta povrća proizvedenog pod vedrim nebom, samo na stajnjaku, prirodnom đubrivu, i bez ikakve hemije.

- Ko kaže da ne mogu biti organski a krupni plodovi. Ova naša crnica baš voli neke kulture - priča gazda Nikica Novakov i pokazuje na zdrave i krupne glavice luka. Šargarepa je nekada sitnija, ali ono što hoće, hoće i trudimo se da kupcima ponudimo i zdravu i naoko lepu robu, što, vidite, nije nemoguće.

Novakovi su u ovaj posao krenuli iz ličnih razloga, zbog sina koji boluje od celijakije, u potrazi za zdravom hranom i prirodnim lekovima. Kako je, u međuvremenu ostao bez posla, a od oca je nasledio 22 hektara zemlje, bilo je, kaže, prirodno da se okrene poljoprivredi. Od toga danas žive. Nažalost, da bi budžet bio popunjeniji, osim organske imaju delom i konvencionalnu proizvodnju. Svakog vikenda robu nose na organsku pijacu pred kupce iz Beograda i sada već imaju i spisak nakupaca koji dolaze u Crepaju i distribuiraju njihovu robu dalje u Vojvodinu i Srbiju.

Zašto organska proizvodnja, pitali smo Novakova, i zašto da biramo proizvode koji su i do 50 odsto skuplji od konvencionalnih?

- Zdravije je, ukusnije, i zato što je to u ovom trenutku možda jedino dobro i korisno što možete da učinite za svoju decu. Da im ponudite zdravlje u tanjiru. Da ih na vreme učite i da sebe naviknete da nađete svog proizvođača negde u Srbiji, da ga upoznate i da pomognete jedan drugome. Da mu platite da vam proizvede zdravu hranu. Pošteno i za sve korisno - kaže Novakov za „Politiku".Sve je više malih firmi koje na kućnu adresu isporučuju zdravu organsku hranu, prvenstveno povrće i voće, jer je malo sertifikovane organske proizvodnje mesa i drugih namirnica.

- Krenuli smo bojažljivo jer još nema mnogo zainteresovanih kupaca, ali to je sigurno budućnost. Pronašli smo dobavljače, svi oni imaju sertifikovanu proizvodnju, a naši dobavljači su iz Kikinde, Zrenjanina, Svilajnca i Lukinog Sela, za sada. Imamo u ponudi uglavnom svo povrće i nešto voća i jednom nedeljno isporučujemo korpe na kućne adrese. Važno je da imamo stalne kupce i da su zadovoljni, a ideja je da i potrošači, posebno porodice sa malom decom, znaju da mogu svojim mališanima da ponude i zdravu hranu i da to nikako ne zaboravljaju - kaže Kristina Pavlović iz firme „Ambrela organik", sa kojom je i ekipa „Politike" obišla proizvođače organske hrane.

Izvor: Politika