Pisma iz duše na putu za Portugal
pisma_iz_duse_portugal_3.jpg Foto: Adria Media Serbia

Zavodljivi Lisabon

Poslednji dan septembra je bio idealan za put u Lisabon. Više od tri sata vožnje i mali predah u lokalnoj kafani koja odaje utisak da ste u nekom najruralnijem području, zemlje zaboravljene od sveta. Niko ne mari što izgledamo drugačije i pričamo na nekom čudnom jeziku, sve je beskrajno opušteno. Savršen ukus kafe, neusklađen sa neuglednom kafanom i nastavak puta.

Gužva, nepregledne kolone, sitna kiša počinje da pada, a mi se preko reke Težo vozimo najdužim mostom u Evropi - Vasko de Gama. Magla koja je postajala sve gušća, činila je da most deluje pomalo sablasno, ali i veličanstveno. Vetar je duvao sve jače, i ljubomorno budio reku, koja je tek usnula divan san. Moja osećanja su uzburkana kao reka Težo pred ulazak u jedan od najstarijih gradova na svetu. Bom dia Lisboa!

Lisabon se baškari na sedam brežuljaka, potpuno opušteno u svoj svojoj raskoši. Kao da ne zna da je kobni zemljotres 1755. godine, praćen cunamijem i bolestima, u poslednjem trenu odlučio da bude milostiv i ostavi bar trag po kome će kraljev ministar markiz de Pombala moći da ga vaskrsne.

Fasade Lisabona privlače kao magnet svojim bojama, oronulošću i dopola otpalim pločicama azuleja. Stare i nove fasade se viteški bore. Stare i načete zubom vremena u dahu pričaju priču, boreći se da je vetar ne otme i odnese Atlantiku u zaborav. Nove kitnjaste, svesne da vreme radi za njih, bojama privlače svačije oko. Priče novih fasada su još neispričane, nenapisane, traže vreme, strpljenje, još puno vetra sa Atlantika koji će neminovno učiniti da jednom i one progovore i ispričaju svoje priče.

Miris Pastéis de Belém-a nas vodi u čuvenu istoimenu poslastičarnicu. Mešavina jaja, vanile i cimeta, prvi put napravljena među zidinama manastira Sv. Žeronima u 18. veku. Sv. Žeronimo je zatvoren kao i svi ostali manastiri kada su monasi izdali kralja Špancima i proterani u izgnanstvo.