Draga Jasmina,
da li si uspela u životu da prevaziđeš strah?
Nati

Stiglo mi je pitanje mejlom, iz daljine, od kosmičke duše koju godinama nisam videla. Zašto baš to pitanje, Nati? I zašto posle toliko vremena...

Nisam, draga Nati. Kada to bude, onda je to prosvetljenje... Ne verujem ni da sam delić puta prešla... Pišem joj.
Prosvetljenje ili ludilo, neka dođe što pre, pomislim nekoliko puta u toku dana.

To pitanje mi je juče stiglo putem srca, tebi da uputim?
Tako sam osetila.
Mi to svi želimo da prevaziđemo taj osećaj straha.
Možda se sa druge strane nalazi otvorena poljana sa osećajima druge frekvencije.... drugi nivo.
Oslobođeni.
Kada pomislima na opušteno plutanje kao zvezda raširenih ruku i nogu na leđima u vodi, možda je to ta vežba, to stanje.
<3 to="">cosmic Jasmina
Nati

Nati piše i govori kao da je sa zvezde. I jeste. I u pravu je. To je ta vežba. To stanje. Plutanje na zvezdanoj prašini koja silovito juri kosmosom.
Šta sve iskusimo dok se ne oslobodimo straha? Gubitak voljenih, gubitak poslova, gubitak novca, gubitak titula, gubitak identiteta, gubitak razuma. Iza svega toga, stoji dobrota. Stoji armija dobrih ljudi. Koje vidimo tek kada počnemo da gubimo. Između onoga u šta verujemo, a bez čega ostanemo, i onoga što nemamo a što želimo, između svakog mogu, hoću, moram i treba, stoje svi oni koji nam pomognu kada ne znamo možemo li dalje.

Moj omiljeni film, „Životi drugih" predivno ilustruje tu suštinu dobrog, esenciju ljubavi, potrebu da jedni drugima budemo ljudi. Tokom 1984. godine u Istočnoj Nemačkoj tajna policija pažljivo i potajno istražuje živote ljudi koji na neki način predstavljaju opasnost za državu. To je sve o politici što ću reći. Kapetan Gerd Wiesler je agent koji dobija zadatak da prisluškuje i nadgleda proslavljenog dramskog pisca Georga Dreymana. Svakoga dana, kapetan sedi u potkrovlju iznad piščevog stana i pomno prati svaki korak, razgovor, misao... Do momenta kada Dreyman, potresen smrću svoga kolege, ne odsvira Sonatu za dobrog čoveka.
Kada je završio, rekao je svojoj supruzi:
„Znaš li šta je Lenjin rekao za Betovenovu „Appassionata"? Ako nastavim da je slušam, nikada neću završiti revoluciju. Da li neko, iko, ko posluša ovu muziku, mislim, zaista je čuje, može da bude loša osoba?" To je momenat buđenja za samog vrhunskog špijuna tajne policije. Tada odlučuje da prikrije delovanje drmaskog pisca koje podriva sistem i da učini dobro delo. Da dopusti da se čuje istina. „Jedino što je bitno i što će ostati večno", napisao je Ivan Ković o ovom filmu, i sa time se apsolutno slažem, „to je dobrota koja je izvan granica, izvan svih šablona današnjice, izvan svakog vremena..."

Sonata o dobrim ljudima na stranama Sensa magazina se ne čuje, ali ćete je sigurno osetiti. Svako ko je doprineo nastanku tekstova, tema, stranica, u to da se mi koji ga radimo osećamo dobro, u sate i dane želje da svako od vas negde u svom domu čuje tihu melodiju promene i oseti vibraciju sreće, jeste zauvek utkao svoje zlatni niti u naše živote.

Romantika je živa. Prava ljubav postoji. Prijateljstvo je deljenje. Kolege mogu da budu i prijatelji. Harmonija može da bude svakodnevica. Osmesi mogu da se prelivaju jedni u druge. I u najgorim životnim situacijama, i u najvećim prilikama okovanim strahom, i kada najviše gubimo, tu su dobri ljudi. Ovaj moj tekst, svaki broj koji napravimo je naša sonata o njima. Naša sonata o vama.

Izvor: Sensa