Postoji urođeni deo naše ličnosti koji nas određuje. Takođe, svako od nas između ostalog gradi identitet pod uticajem svoje sredine. To znači da ćemo se u ulozi majke ili sestre ponašati onako kako smo videli i naučili da treba. Takva su nam i očekivanja od drugih: kako treba da se ponaša brat, otac ili suprug. Mi oponašamo te obrasce koje smo u detinjstvu posmatrali. Nekada su ti obrasci važni i korisni, iz njih možemo da naučimo mnogo praktičnih stvari. Ali ponekad su zastareli ili prevaziđeni a mi ih i dalje koristimo. Biti majka u 20. veku je bilo sasvim drugačije od onoga šta znači biti majka danas u 21. veku.

Veoma je važno da izađemo iz uloga koje igramo kako bismo napredovali. Dakle ako nastavimo da koristimo iste obrasce ostanemo zaglavljeni. Zastareli obrasci nas vode u odluke koje nisu zdrave za nas za nas kao i u odnose koji nisu najbolji za nas. Prvo treba izabrati deo naše ličnosti na koji prvo želimo da se fokusiramo. Neka na primer to bude uloga majke.

Prvo razmotrite šta je za vas definicija majke. Drugo kako se ta definicija manifestuje u ponašanju. Da li nam to ponašanje služi i da li smo funkcionalniji sa njim ili nas onesposobljava.

Treće kako drugačije možemo da pristupimo i odgovorimo u datoj situaciji. Praktična vežba je da u toku aktivnosti koju često radimo, na primer, nedeljnog ručka sednemo i zapitamo se koja je moja uloga? Kako se moja porodica odnosi prema meni? Ko me je od njih zaista iskreno poslušao danas? Dakle kako se ti odnosi manifestuju i kako ja reagujem na njih. Kada ih osvestimo možemo da počnemo da ih menjamo. Tokom narednog ručka, sedite na drugu stolcu, počnite razgovor nekom drugom temom. Posmatrajte dinamiku. Na osnovu toga menjajte svoju ulogu. Život je pozornica a uloge su tu da bi se menjala i činile život interesantnijim.

Izvor: Sensa