Guru Gurumayi Chidvilasananda uporedio je sreću sa leptirom – on može doći i spustiti se na naš dlan, ali nikada ga ne možemo uhvatiti i držati. Umesto da uhvatimo sreću, možemo da pronađemo način da je privučemo.

Postoje tehnike koje čine da zauvek promenimo način na koji posmatramo svet oko nas.  "Sreća je u nama" je jedna od njih. No, kao i sa svim velikim istinama, naše shvatanje "sreća je u nama" je od presudnog značaja. Ako je ne shvatimo na pravi način, moguće je da ćemo zameniti i povezati sreću sa situacijama koje je izazivaju. Na primer: alkohol, brza hrana, brza vožnja, klađenje… Tada postajemo zavisni od nekih ljudi sa kojima se osećamo srećno, ne možemo bez neke hrane koja nas "diže" ili ne možemo bez nekih mesta na kojima se osećamo dobro.

Šta je to unutrašnja sreća i kako je moguće da je ostvarimo? U sanskritu, postoje četiri reči koje znače sreća – sukha, santoša, mudita i ananda, i svaka ukazuje na drugi nivo sreće.

Sukha – (prolazno zadovoljstvo) – je stanje koje je povezano sa prijatnim iskustvom. To je sreća koja nastaje kada smo unutar naše zone komfora. Nepostojana je zato što zavisi od onoga što nam se nalazi na  "putu" i to osećanje može nestati dok trepnemo!

Sigurno vam se dešavalo da budete potpuno ushićeni nečim što ste uradili i da jednom rečju ili gestom neko učini da se osećate kao da vas je polio kofom ledene vode. S jednog putovanja donela sam ćerki haljinu. Dugo sam je birala i bila sam srećna što ću da je obradujem. Haljina joj se nije dopala. Odjedanput, moje osećanje je zamenjeno u razočaranje i ljutnju.

Obična sreća, sukha, je neodvojiva od svoje suprotnosti – patnje, dukha. Ovaj obrazac postoji kao klackalica – sreća i patnja neizbežno prate jedna drugu, zato što naše dobro stanje zavisi od spoljašnjih uslova. Joga Sutre kažu da patnja nastaje: zbog promene, mi smo stvorenja navike i teško prihvatamo promene; zbog previše želja, stalno osećamo nedostatak onoga što nemamo; zbog navika, obrazaca ponašanja koji nas teraju da se ponašamo uvek na isti način iako to nije uvek dobro za nas; i kada postoji nesklad između onoga što želimo i onoga što radimo da bismo to ostvarili.

Da nismo srećni ukazuju sledeća stanja: iritabilnost, nezadovoljstvo, negativne misli i stav, fizička slabost i kada energetski nismo u balansu, odnosno kada ne možemo da kontrolišemo svoje disanje npr: plitko isprekidano dišemo, što ukazuje da smo u stanju stresa.

Santoša – (ispunjenost, zadovoljstvo) – ukoliko želimo da izađemo iz obrasca sreća-patnja, možemo pokušati da stvorimo osećaj zadovoljstva, koji je najbrži način da smirimo nezadovoljstvo nastalo iz želja koje nisu ostvarene.

PageBreak

Sreća balansa

Joga Sutre smatraju vežbanje santoše esencijalnim za naše dobro stanje. Vežbajući zadovoljstvo možemo dostići pravi osećaj ispunjenosti zato što smo spremni da odustanemo od onoga što je van našeg domašaja, prihvatimo život i otkrijemo mentalne obrasce koji nas čine nesretnim i nezadovoljnim.

Odustajanje od onoga što je van našeg životnog domašaja je u vezi sa našim visoko postavljenim ciljevima. Ako je naš cilj previsok, izlazimo iz zone izazova, koji može biti stimulativan, i ulazimo u zonu krize i to što želimo nije više motiv već stres za nas. Isto tako, prenisko postavljen cilj nije stimulativan – njegovo ostvarenje nam ne izaziva zadovoljstvo, sreću, tako da nećemo ni da se pomučimo oko njega.

Mentalni obrasci – Prvi je fokusiranost na ono što nemamo, umesto da prednost damo onome što imam! Zahvalnost za ono što nam je dobro u životu nam menja pogled na život – jer čaša može da bude do pola prazna ili do pola puna, zar ne? Mentalni obrazac kojim krivimo druge za naše neuspehe je samo odlaganje vremena da naučimo lekciju koju nam život daje. Učenje je promena ponašanja na osnovu iskustva.

Tako je odgovornost za naš život – naš izbor. Poređenje sa drugima je takođe obrazac koji nas dovodi u stanje nezadovoljstva. Sve je u odnosu jedno prema drugom, tako da je poređenje nešto o čemu ne razmišljamo. Standarde, po inerciji, postavljamo u odnose na druge, tako da trčimo za tuđim ostvarenjima dok zanemarujemo da radimo ono što bi nas lično više radovalo od trčanja za tuđom srećom. Kako ćemo izbeći naviku da se poredimo sa drugima?

Skoro smo na granici da proglasimo nekoga ludim što je nasmejan, pozitivan, iako nema nijedan vidljivi povod za to. Mudita podiže sva dobra osećanja kao što su: zahvalnost, egzaltiranost, mogućnost da vidimo lepotu u svemu oko nas. Ona može da se stvori. Mnoge spiritualne tehnike stvaraju ovaj osećaj kao što su ponavljanje molitvi, meditacija i humanitarni rad.

PageBreak

Vaš manifest sreće

Studija objavljena u Social Sciance& Medicine pokazala je kakav benefit ima onaj koji pomaže drugima. Ljudi koji su bolovali od multipla skleroze naučili su da slušaju i daju podršku obolelima od iste bolesti. Oni koji su slušali i pomagali stekli su viši nivo samopouzdanja, samopoštovanja i bili su bolje raspoloženi od onih kojima su pomagali. Robin Šarma kaže: "Dajte ono što najviše želite da vam se vrati" i već ste jednom nogom u muditi.

Suprotnost muditi je osećaj zavisti. To je nesposobnost da saosećamo sa tuđom srećom zato što verujemo da postoji određena količina novca, slave, uspeha… na Zemlji i ako neko to stekne, za nas neće ostati dovoljno. Da li je baš tako? Umesto da zavidimo drugima, možemo kultivisati stanje u kome ćemo se radovati i svojim i tuđim uspesima, jer kako kaže Dalaj Lama: "Ako sam srećan samo zbog sebe, smanjujem broj prilika za sreću. Ako sam srećan zato što se dobre stvari dešavaju drugim ljudima, bilion puta imam veću priliku da se radujem!" Da li naša kovanica "da komšiji crkne krava" ima veze sa muditom? Da, fokus na tuđoj nesreći neće uvećati našu sreću, već nesreću. Energija je nadovezujuća, baš kao i misli! Misliti na ovakav način stvara misaoni obrazac koji nas pretvara u neuspešne i nezadovoljne.

Ovaj nivo sreće poistovećuje se sa altruističkom srećom. Da bismo to stanje osetili prema drugima, treba da ga stvorimo prvo prema sebi. Najbolji pristup je da potražimo dobro, kako kaže osnivač Anusara joge Džon Frend (John Friend). Taj pristup podrazumeva da svoju pažnju usmerimo na ono što je dobro u tome što radimo, što nam se dešava. Po svim zakonima privlačenja, dobre stvari će se uvećavati zato što energija ide prema njima. To ne znači osporavanje da se ružne stvari dešavaju! U stvari, to ide ruku pod ruku sa karunom ili saosećanjem, u budizmu, u kome imamo fokus na otvaranje našeg srca za bol i patnju drugih. Naša sreća je mnogo veća kada možemo da saosećamo sa tugom drugih. Ona ruši zidove koji su podignuti između nas i svih drugih, stvarajući iskustvo da nismo sami.

Ananda – Kada muditu produbimo ona postaje naše iskustvo koje nas povezuje sa najvećim izvorom sreće – anandom. Ananda je božanska snaga u obliku sreće. Kada je dotaknete, znate i povezujete se sa najdubljim nivoom realnosti, sa čistom svesti. Kažu: kada osećate ekstazu koja se kreće vašim venama – očekujete Boga, apsolutnu sreću, blaženstvo.

Proces stvaranja sreće počinje jednostavnim shvatanjem da je sreća realnost. Treba odlučiti da uskladimo vibraciju uma i srca da to osete. U zavisnosti od stanja možemo vežbati santošu, što znači pratiti misli i osećanja, strahove i želje koji uznemiravaju telo i um, i onda uraditi sve da otpustimo otpore. Možemo vežbati muditu – molitvama, meditacijama na srčani centar, humanitarnim radom.