Toliko dobro štitimo svoje sisteme da ne možemo ni sami da prodremo do dubokih programa koji kontrolišu naše ponašanje koje nam više ne koristi. Postavlja se pitanje kako doći do šifre i upasti u sopstveni sistem i modifikovati ga tako da stupimo u svoje potencijale i postanemo kreatori svog života.

Hakovanje je veština otkrivanja najslabije karike sistema. Mesta pucanja i proboja. U proces, sistem, informacije… i sve iz lične kreacije. Radi se o potpunom preuzimanju kontrole. Haker želi da razbije tuđi sistem i otkrije njegove najdublje tajne, detalje i unutrašnje modifikacije. Haker je fokusiran na cilj i potpuno posvećen. Umetnost hakovanja postiže se majstorstvom razumevanja sistema i preuzimanjem potpune kontrole. Sistem je tada u rukama majstora koji ga rastavlja do najsitnijih detalja.

Ponekada dajemo ljudima prećutnu saglasnost da nas hakuju, nađu našu slabu tačku, nesvesni kritičnog trenutka upliva u sistem i preuzimanja upravljanja. Tada imaju mogućnost razbijanja i korišćenja informacija za neki svoj cilj. Neki imaju sopstvene nevidljive univerzalne ključeve za sve brave i ulaze bez pitanja i najave, kako bi poharali ono što je njima važno i potrebno. Primetimo to tek kada osetimo prazninu koju je napravila promaja ostavljenih, širom otvorenih vrata, nakon njihovog odlaska.

Kako funkcionišemo?

U nama se nalazi sistem od sedam emocionalno-energetskih centara koji prima i izražava životnu energiju, iako nije lociran na fizičkom nivou tela kao materijalan. Čine ga čakre i očituju se u obliku našeg fizičkog tela, obrascima u našem životu, u našim osećanjima, u načinima na koje razmišljamo, na koje se ponašamo i na koje rešavamo životne situacije. Kao što tok vode vidimo po lišću koje pluta površinom, čakre je moguće videti u onome što stvaramo oko sebe. „Čakra” je u prevodu „disk”. Informacije se pohranjuju na diskovima u informacionim sistemima. Metaforički, naše čakre su diskovi koji sadrže naše različite programe. Sedma (krunska) čakra predstavlja „dirigenta”, ona upravlja ostalim čakrama i utiče na njih.

Naš mozak, kao sistem za obradu podataka, ima sopstveni hardver, i sa nervnim sistemom, neuro-transmiterima i čulima, učestvuje u primanju, slanju i obradi informacija i poruka iz sveta koji nas okružuje. Naši programi funkcionisanja su naš softver i sastoje se od obrazaca razmišljanja, ideja, našeg koncepta uverenja, sistema vrednosti, iskustava...

Kako bismo upravljali našim mislima i emocijama, potreban nam je operativni sistem koji povezuje hardver i softver našeg uma. Bez operativnih sistema za obradu podataka kompjuter je neupotrebljiv. Taj operativni sistem su naše čakre i metaprogrami (NLP), koji povezuju naš um i telo, primaju, obrađuju i prosleđuju informacije o mislima, idejama, odlukama, uverenjima...

Najsavremeniji informacioni sistemi su neupotrebljivi bez električne energije. Naše programe aktivira i održava energija koja prolazi našim emocionalno-energetskim sistemom, poznata kao životnaenergija (prana, chi, ki...). Funkcionišemo po sopstvenim, nesvesnim, automatskim programima koje nismo sami ni napravili. Neki su zastareli, neupotrebljivi, nerazumljivi, beskorisni, sputavajući... Zbog njih „bagujemo” u sopstvenom životu. Ponekad imamo dobre programe, ali nemamo način i znanje da ih pokrenemo i stavimo u funkciju.

Čime zaključavamo naš emocionalni sistem?

Kako bismo sprečili upade u naše unutrašnje sisteme imamo niz načina na koje se štitimo: egom, šiframa, umom, uverenjima, iskustvima, povređenošću, očekivanjima, strahovima... Da bismo zaista živeli punim plućima, postavlja se pitanje kako razbiti sopstvene negativne sisteme i ući u trezor dobro čuvanih potisnutih boli, rasparčanih života, amputiranih događaja, bolno promišljajućih iskustava, gde su negativne emocije postale deo naših ćelija, menjajući naš krvotok i životni tok? Kako da hakujemo sami sebe i uđemo u sve duboko zaključane i skrivene sisteme?

Okruženje nas je oblikovalo i mi smo postali očekivani proizvod svoje porodice, partnera, dece, kolega i nusprodukt sopstvenog života. Poznato je da je naš život rezultat onoga što smo mislili i kako smo se osećali. Pozitivna misao rezultira pozitivnom emocijom i pozitivnom fiziologijom, i obrnuto. Sveto trojstvo u nama i automatska reaktivna promena. Promenom jednog, menjaju se ostala dva segmenta. Naše emocije su naš GPS i određuju frekvenciju na kojoj vibriramo. Pozitivne emocije visokih frekvencija nas pozicioniraju gore i zakonom privlačnosti dovode u naš život sve što je gore: lepe stvari, pozitvne ljude, događaje, ptice, Sunce, lakoću življenja… Negativne emocije niskih frekvencija zakopavaju nas dole i privlačimo ono što je dole: negativne ljude, događaje, strahove, težinu, nesigurnost...

PageBreak

Kako da hakujete sopstveno srce: uklonite emotivne blokade i privucite ljubav
Foto: Shutterstock kako-da-hakujete-sopstveno-srce-uklonite-emotivne-blokade-i-privucite-ljubav

Kako hakovati sopstveni sistem?

Prepustiti se profesionalcu – hakeru, kompetentnom za ovu tematiku i problematiku i krenuti u proces identifikacije i promene, inovativnim metodama personalne transformacije i razvoja. Kratkoročnim radom postižu se brze i dugoročne pozitivne promene emocionalnog stanja uz aktivaciju ličnih resursa.

Možemo sami da uđemo u sopstveni sistem i aktiviramo protok životne sile – uzemljimo se i povežemo. Trebalo bi da se fokusiramo na čvrstu povezanost našeg tela (stopala) sa zemljom sa jedne strane, i na povezanost našeg uma (svesti) sa Univerzumom. Kada struja univerzalne energije protiče celim telom (hardware), ona pokreće potrebne programe i mi smo u ravnoteži. Ovo nas oslobađa robotizovanog ponašanja, zaglavljenosti u monotonim rutinama, besciljnosti, praznine... Razbijamo sistemske blokade uzrokovane traumama iz detinjstva, negativnim iskustvima, socijalnim programiranjima i konzumerističkim navikama savremenog života.

Treba da budemo svesno prisutni i u sadašnjem trenutku. Tako doživljavamo potpuno iskustvo svesnosti i životno zadovoljstvo. Svesna prisutnost je kada radimo – NIŠTA. Stanje posmatranja, bez vrednovanja, prosuđivanja, hvale, negiranja... Samo svedočimo.

Valjalo bi da se oslobodimo vezanosti za ljude, stvari, mesta, događaje. Da pustimo sve od nas i sebe od svih.

Potrebno je da se sastanemo sa sobom i svojom dušom. Da prepoznamo potrebe svoje duše i da ih živimo. „Duša je individualni izraz duha, a duh je univerzalni izraz duše”.

Treba da živimo principe Tantre, prihvatanjem punog iskustva življenja. Tantra je uživanje u emocijama, čulima, željama i fokusirana je na širenje svesnosti, osećajne povezanosti i povezivanje suprotnosti.

Neophodno je da hakujemo sopstveno srce kako bismo razbili blokade sopstvenih emocija i pustili LJUBAV i živeli ljubav.

Verujem da će ovo biti dovoljno inspirativno da se pokrenete, okrenete, potražite i prepoznate ono što vam je potrebno i što želite. Verujem da ćete naći način da živite svoj život u bojama duge, da osećate, kreirate, pokrećete i ostvarujete.

„Samo plitkim ljudima treba po nekoliko godina da prebole neki osećaj. Čovek koji gospodari sobom, može isto tako brzo učiniti kraj svojoj patnji, kao što može pronaći neko novo uživanje. Ja se neću na milost i nemilost predati svojim čuvstvima. Ja hoću njima da se služim. Pomoću njih da uživam i njima da gospodarim.” Oskar Vajld

Izvor: Sensa