Čovek je biće koje sa jedne strane kleči pred snagom moćne prirode. Ali, u isto vreme, čovek može postati surov, nezasit i okrutan. Upravo u ovoj transcendenciji leži njegova veličina kao bića, ali i šansa da pokaže koliko je "plemenit" i duhovnorazvijen, piše Lovesensa.

Ova pandemija definitivno nas može naučiti kako da postanemo LJUDI, bolji ljudi. Mnogi tokom pandemije virusa posmatraju prirodu kao surovu, okrutnu i osvetoljubivu, ali situacija je zapravo suprotna. Čovek je taj koji se često zanese u svojoj pohlepi i materijalnom životu, a priroda nije osvetoljubiva, već nas podseća na važan ciklusživota i na prave vrednosti.

Reč pandemija potiče od starogrčkog jezika i znači "sav narod" ili "cela nacija". To je sada reč koja trenutno povređuje i zastrašuje ljude širom sveta, ali ona nas, kao i svaka druga životna oluja, može naučiti važnim lekcijama.

Da li je pandemija "Božja kazna" ili "Osveta majke Zemlje" ili "slepa slučajnost"?

Da li ćemo održati našu svest o jedinstvu čovečanstva?

Hoće li određene vrline i stavovi o kojima sada učimo biti primenjene i u praksi čak i nakon što se ovo "vanrednostanje" završi?

Da li ćemo zaboraviti suštinsku ranjivost i važnost međusobne solidarnosti?

Da li ćemo živeti više ekološki i lakše prihvatiti druge ljude?

Hoćemo li moći napokon da se opustimo u užurbanomživotu i ostanemo bliski?

Da li ćemo više ceniti i više se brinuti za svoje fizičko i duhovnozdravlje?

Da li ćemo biti zahvalniji?

Samipronađite odgovore na ova pitanja unutar svoje duše, jedno je sigurno - ova kriza može da rodi "novog čoveka".

Izvor: Lovesensa