Kada sam imala 8 ili 9 godina, prvi put sam postala svesna pitanja, kako to mi ljudi znamo šta je dobro za nas da jedemo? Uvek mi je bilo čudno to što „treba" da se jede. Ko je to odredio, propisao, i kako mi znamo da baš ta kombinacija, taj sastav, hrani naše telo tako da mi rastemo, razvijamo se, bivamo zdravi, imamo snagu i vitalnost!?

Odrasla sam sa majkom koja je „naprednih shvatanja" i koja je puna lepih priča, jer je puno istraživala i edukovala se onoliko koliko su u to vreme, pre 30 i kusur godina, informacije bile dostupne. Koliko mene sećanje služi, u našoj kući se kupovala Galaksija, Politikin Zabavnik i Burda, a od knjiga na policama i pored uzglavlja, je Kastaneda, Haksli, Hese, knjige o lekovitom bilju, o ajurvedi, taoizmi, sufizmi, pa onda su tu i razni rečnici, leksikoni i enciklopedije, i još toga...

Najveće interesovanje mi je pobuđivao Kastaneda, Hese i rečnici, a najviše sam uživala u majčinim pričama o životu, o galaksiji, o planetama, o mikro i makro kosmosu, o joginima. U uzrastu od mojih 10 godina, majka je pripovedala da postoje ljudi, uglavnom jogini, koji se hrane sunčevom svetlošću i etrom, slično kao biljke, upotrebila je izraz - autotrofno. Zbog poređenja sa biljkama i načinom kako se biljke hrane, iz tih priča, ja sam te ljude videla kao ljude-drveće, sa blago zelenksatom kožom, visoko raširenih ruku, gledaju u nebo i u sunce, a dole im stopala gola, na goloj zemlji.

Od tih priča je prošlo više od 30 godina, a slike su ostale žive, kao da je sada slušam. I tada sam ostala da sebi postavljam pitanje, šta je to prava hrana za čoveka? Bilo mi je čudno i sumnjivo ovo što se uglavnom jede. Onda sam ušla u fazu kada sam želela da „izmisle instant hranu, kao za astronaute" kako ne bih morala da jedem, već samo da progutam neke komprese i da završim sa tim, ali ipak sladokusac u meni je osim toga želeo da uživa u ukusu slatkiša, pa tako moja omiljena „hrana" postade čokolada - slatko!

PageBreak

Tajna hranljivih plodova
Shutterstock tajna_hranljivih_plodova_3.jpg
Hrana dobra za čoveka

Dalje nastupa faza kada ishrana potpuno prestaje da me interesuje i počinjem da zaboravljam da sa tim nešto nije u redu, i konačno, položim oružje i počinjem da se hranim „normalno" - to su već neke '90 godine - ekspanzija hamburgera i slične brze hrane. Mlados' - ludos' što bi rekli! Počinje da se živi brže, kasni izlasci, počinjem da jedem „pljeske" skoro svaki dan i to počinje da mi se čini normalno, iako su me u detinjstvu (i mene i majku) jedva naterali da pojedem malo mesa - nisam volela, žilice, kožice, masno... pa zapadne za zube, pa nikad očistiti... brrr. Normalno je jer „ceo svet to jede, pa valjda tako treba".

Pomirim se sa tim da tako treba! Prestanem da postavljam pitanje, a šta ako to nije baš normalno? Sreća u nesreći, sa svojih 35 godina se ugojim. Ceo život sam imala vitku liniju, bez naročitog truda, jedući tako kako jede „sav normalan svet". Radim kancelarijski posao, 8 do 10 sati dnevno, sedim, grickam perece, pušim cigare, ispijam kafe, jedem slatkiše, doručkujem u pekari, ručam klasičan sendvič sa pečenicom, večeram pljesku kad dodjem kući, ponekad pojedem neku bananu ili jabuku, protrči i poneka salata, i naravno, na proleće jedem jagode u ogromnim količinima.

U to vreme, uveliko patim od psorijaze, ali koga je briga? Probudilo me je to što počinjem da se gojim. I ugojila sam se 18kg. Hvala tome, jer me je to trglo, da ponovo počnem da postavljam pitanje, koja je to hrana dobra za čoveka? Dijetu sam držala jedan dan, i to mesnu, a meso ne volim, tako da je to odmah otpalo kao rešenje. Sledeće čega sam se uhvatila jeste „instant astronautska hrana" - tako sam je ja doživljavala - zamenski obroci u vidu biljnih proteinskih šejkova i kompresa na biljnoj bazi. I to je lepo funkcionisalo, te mi pomoglo da se ipak upristojim, ali ne do kraja!

Došao je trenutak i da taj način ishrane prevaziđem i da idem dalje. Pročitala sam prvu svoju knjigu o presnoj ishrani - Ginter! Da, Ginter, iako ne tako idealan, ipak moj prvi učitelj. Hvala koleginici koja mi je poklonila tu knjigu, prepoznavši moje potrebe da nešto promenim u ishrani. I onda počinjem konačno da učim i da se prisećam i da se vraćam prirodnom načinu ishrane! Celovita, biljna hrana, onakva kakva je u prirodi je jedino što naše telo prepoznaje kao hranu! Sve drugo, zapamtite SVE DRUGO je toksičan otpad! Danas sam u to sve sigurnija, jer me je u tome poučilo dugogodišnje istraživanje i edukacija, ali najviše LIČNO ISKUSTVO. Otišli su suvišne masnoće i kilogrami, otišla i psorijaza - nikad nisu ni bili moji!

Danas, posle 8 godina promena u ishrani koje sam iskusila - jedem celovito voće, pomalo povrća i zelenog lišća, pomalo orašastih plodova! Ali, i to će proći. Stići ću ja one velike-zelene, ljude-drveće!

Naravno, to je za mene bio proces, nije bilo preko noći. Može da bude i za nekoga od vas, ako se u ovoj pričici prepozna. Toliko je jednostavno i toliko je ispred očiju - a većina nas komplikuje i ne vidi ono najočiglednije.

Pođimo od činjenice da je prilikom stvaranja čoveka stvorena i hrana za njega, kao i za sva druga živa bića. Čovek nije po tome izuzetak, pa da ga Tvorac osudi, osakati time što mu zada poteškoće da se nahrani. Jer ako danas smatrate da svi šporeti, mikrotalasne, pekači, friteze, da vam „olakšavaju" život i pripremu hrane, zapitajte se još jednom, koliko vremena provodite u toj nabavci, pripremi, jedenju, varenju, bolovanju, lečenju, popodnevnom spavanju? I to sve zbog mrtvog tanjira jela, kome su krenule da se razvijaju bakterije, gljivice, pogotovo ako to stoji, pa podgrevate, pa stavljate u zamrzivač, pa opet podgrevate - pa vi jedete sporogoreću bombu, koja samo čeka da eksplodira u bolest sa nazivom - razna stanja koja je medicinska „nauka" etiketirala imenima, a koja su zapravo nagomilani toksini! Otpad sa kojim se vaše telo muči i bori da ga eliminiše, a vi uporno dodajete još i još i još otpada!

Da li stvarno ikada pomislite da je Tvorčev naum i norma za čoveka bila da provodi sate spremajući sebi hranu, a on nam ju je već spremio? Sazreli plodovi voća i povrća dremaju i samo čekaju da budu ubrani!

Sve je jednostavno - hrana je samo ono što dolazi integralno iz prirode! Samo takvo kakvo je u prirodi, bez ikakve dodatne obrade! Postavite pitanje - dobijate odgovor. Samo treba da postavite pitanje! Inteligencija vašeg tela i unutrašnja mudrost vašeg bića vam nepogrešivo daju sve odgovore. Potrebno je da ih čujemo!

PageBreak

Voće za punu dušu

Ako iskreno želimo da saznamo koja je to hrana za čoveka i čovečicu, najpre u tu potragu moramo da krenemo samo sa onim „alatom" koji smo dobili na svom rođenju, a to su naša osnovna čula, vid, miris, ukus, naše šake, zubi, naš sistem za varenje. Jedino tako „goloruki" možemo da prepoznamo šta je prava hrana za nas. Ako tako zamislite sebe, zapitajte se šta je ono što mogu da konzumiram? Ako ste iskreni - to su samo biljni plodovi voća i ponekog povrća. Kažem, ponekog povrća, jer ćete radije ubrati jabuku, nego što ćete kopati korenje!

Čak ni sva biljna hrana nam anatomski nije data da je jedemo u većoj količini, kao što je na primer uveliko rasprostranjena pšenica! Jede je većina ljudi svaki dan, po tri i više puta na dan. Ipak, kada stanete ispred klasa žita, shvatićete da tako „goloruki" bez obrade tog zrna, ustvari ne možete da ga jedete, ili možete, ali koliko? Jednu šaku za ceo dan? Da žvaćete do besvesti? A sada da odšetamo do neke sočne jabuke - legne vam u šaku, baš kao da je neki „ergonom" na tome radio projekat. Zarijete zube u njeno slatko i sočno meso, i trnci vas prođu od miline. Slatka i sočna. Voćka. Hrana za ljudsku vrstu. Plodovi - sve ono što sadrži seme u sebi. Biljke koje su plodonosne su zavodnice. One oboje svoje plodove da budu primamljivih boja i mirisa, one sazrevaju svoje plodove do eksplozije ukusa i simfonije za vaša nepca, jer žele da se vi sladite njenim plodovima.

Na taj način, kada vas zavedu da jedete plodove, one znaju da vi pomažete njihovo razmnožavanje, rasejavate njihovo seme dalje, širite biljnu vrstu. I biljke su vam zahvalne! Plodovi slatkog voća i povrća.

Ako se pitate, a gde su tu proteini, aminokiseline, vitamini, minerali, masti... Koliko kalorija je u svemu tome? Zapamtite da kad god jedete celovitu biljnu namirnicu, znajte da ste uneli sve nutrijente i kalorije koje su vam potrebne! Naravno, jedite do sitosti! Zar stvarno mislite da je Tvorac hteo da se bavite razlaganjem svoje hrane u sastavne delove, pa da se pravimo važni i pametni kako znamo da izdvojimo fruktozu iz jabuke da bismo zasladili voćni kolač od jabuke? Hm? Zar stvarno verujete da treba da budete naučnici i lekari da bi znali da se hranite? Zar ste stvarno toliko nesigurni da preuzmete odgovornost za sebe i svoju decu i da se plašite da bebi date živu jabuku, a ne plašite se da je učite i na silu terate da jede životinjski leš nekog zlosrećnog pileta? Jer vam je tako rekao doktor? A ko je njemu rekao, odakle to on zna šta je dobro za vas i vaše dete? Budite stoprocentno odgovorni za svoj život - jer hteli ili ne, vi jeste stoprocentno odgovrni za svoj život - samo je pitanje da li ste odgovornost prihvatili. Zar imate više poverenja u tvorca pašteta i viršli, ili imate više poverenja u Tvorca koji je kreirao jagodu? Ili grozd?

Neću vam pričati šta sve nije hrana za ljudsku vrstu - zaključite sami. Pametni ste!
Prošla sam svu tranziciju od pušača, kavopije, čokoladomana, mesojeda, vegetarijanca, makrobiotičara i stigla do voćojelstva. Iako danas već hoda desetine hiljada ljudi koji se hrane sunčevom energijom i pranom, kosmičkom univerzalnom sveprisutnom energijom, iako u duši znam da je ova fizička hrana, pa čak i voće, svega 10 odsto onoga što nam stvarno treba, još su mi potrebni neki koraci do tog stepenika - živeti u fizičkom svetu na eteričnoj hrani i vibraciji. Kad steknem to iskustvo - pripovedaću.

Dotle, tu su za mene i moju savršenu ishranu plodovi voća i povrća - jabuke, kruške, pomorandže, mandarine, banane, kivi, avokado, japanske jabuke, limun, kokos, grožđe, smokve, šljive, urme, dunje, jagode, maline, kupine, višnje, trešnje, ogrozd, dudinje, trnjine, drenjine, gloginje, borovnice, aronije, kajsije, breskve, lubenice, dinje, paprike, paradajz, krastavac, tikvice, bundeve, mango, papaja, mušmule... sa svih strana kugle zemaljske, u svako doba! Fantazija boja i ukusa. Jedite voće koliko vam duša hoće, a duša hoće, samo ako joj dozvolite!

Učite svoju decu da jedu slatko voće - to je ona urođena potreba za slatkim koju im zadovoljavate čokoladicama - znam jer sam bila u toj koži. I ta koža je svrbela, bila nervozna, bez energije, bez života, siva i suva. Stvarno smo ono što jedemo, ako jedemo živu hranu - živi smo, ako jedemo mrtvu, kuvanu, prerađenu, industrijski obrađenu hranu - bolesni smo, mrtvi smo. Mrtvi smo duhom, bolesni telom, zombirani, potlačeni, robovi sistema. Jedite živu hranu i počećete buđenje na svim nivoima! Počnite od čišćenja svog hrama! Postavite pitanje svojoj mudrosti, probudite svoju unutrašnju inteligenciju - ona vam uvek daje jasne i precizne odgovore! Samo je poslušajte! Čuvajte i negujte svoje telo - ono je jedino mesto u kome ste prinuđeni da živite.

Jednostavno - hranite se, to vam je rođenjem dato pravo i sloboda! Jednostavno, kao što dišete vazduh - takav kakav jeste. Jedite celovite plodove voća i povrća - bez kompromisa, sa poverenjem, sa uživanjem. Toliko je očigledno. Hrana za čoveka i čovečicu!