Unutrašnji mir – imperativ svih religija i težnja svakog čoveka. Dugo sam ga tražila, dok nisam shvatila da se mir ne nalazi već se kreira, piše Elena Srzentić Frleta. Prelepo je prigrliti i zavoleti sve što jesmo i sve što nismo u ovom trenutku. Zahvaliti se za sve što već znamo i imamo. Biti u stanju da nas ne remete svaki čas spoljni događaji, niti da na nas direktno utiču tuđi postupci.

3 koraka ka kreiranju unutrašnjeg mira:

1. Prvi korak ka miru je kada ga tražimo spolja, u okruženju, pored ljudi koji nam ulivaju sigurnost. Kada se fizički premeštamo na mesto u kome imamo mir. Tražimo stabilnost u društvenom sistemu, u stabilnom poslu, u braku, u drugim ljudima. Živimo sa uverenjem da ćemo kada nešto dostignemo onda imati i mir. "Biću mirna kada isplatim kredit, kada se preselimo u veći stan, kada deca porastu...", i taj spisak može da ide unedogled, jer će nam stvarati iluziju mira, dok smo zapravo u stalnoj potrazi za njim. Na kraju, možemo imati sve što smo nabrojali, a opet nikad nemati mira.

2. Kad shvatimo da je mir u spoljnom svetu nedostižan, okrećemo se ka trenucima kada smo ga imali kao deca ili zamišljamo kako bi on izgledao kada bismo ga opet osetili. Međutim, tu ulazimo u zamku života u prošlosti i sećanjima na to kako je nekad bilo lepo, ili u projekciju budućnosti za koju ne možemo biti sigurni kako će izgledati. To mentalno stanje je savršen recept za uznemirenost i anksioznost. I prošlost i budućnost su kategorije koje su van naše kontrole. Tako ulazimo u stanje konstantne uznemirenosti, jer ništa iz prošlosti ne možemo vratiti, dok ništa u budućnosti ne možemo sigurno znati.

3. Duševni mir postižemo onda kada znamo da smo uradili sve što je do nas. Kada razumemo da naći svoj mir znači birati svoje misli. Naša sreća i zdravlje zavise od toga šta osećamo i šta mislimo o sebi i o drugima. U zavisnosti od toga kako se osećamo, ili zračimo, ili mračimo. Važno je da zaustavimo svoj "majmunski um" da ne skače iz prošlosti u budućnost, sa problema na problem, da ne živi u sećanjima i da ne kreira očekivanja, već da osvesti trenutak u kome je sada. Važno je da se mentalno premestimo u centar sebe, jer mir je mesto koje živi u nama, do kojeg samo još uvek nismo našli put.

Izvor: Sensa