Izražena kao briga i dodir staratelja, ljubav je u prvim mesecima života uslov da dete preživi. To su dokazala istraživanja Henryja Chapina (1915) i Renea Spitza (1946) izvođena nad decom koja su živela u institucijama s odgovarajućom ishranom i higijenskim uslovima, a umirala su zbog nedostatka pažnje dobijene dodirom.

Svakodnevno dodirivanje ima važnu ulogu u ranom razvoju ljudskog mozga. Neki stručnjaci čak tvrde da je lice novorođenčeta – njegov miris i mekoća kože koja mami naše poljupce – takvo upravo zato da bi dete dobilo ono što ljudskom biću treba da preživi. Za naš optimalan emocionalni, telesni i kognitivni razvoj i zdravlje potrebna je nežnost, briga, ljubav.

Čini se kako ta potreba za ljubavlju ne prestaje dok smo živi. Čovek koji uz sebe nema drugo ljudsko biće usahne, izgubi razum, oboli. Drugi ljudi su nam potrebni da bismo u njihovom pogledu, odgovoru na naša pitanja ili misli dobili sopstveni odraz i potvrdili se kao ljudska bića. Kontakt s drugima je hrana za našu dušu.

Srećom, kao odrasli ipak možemo da preživimo bez ljubavi druge osobe. Mudro napunimo ostavu i polako trošimo zalihe dok ne dođe nova ljubav, no mnogi čekaju predugo. U ovom otuđenom svetu stalne trke za materijalnim dobrima sve je više onih koji umesto da novu ljubav prigrle, beže od nje bojeći se otvaranja novoj bliskosti jer su jednom ili mnogo puta bili povređeni pa im se strah od mogućnosti novog bola čini nepodnošljivim. Radije polako usahnu. Bunar se prazni i ako nismo u stanju da ga sami punimo svežim zalihama, presahne. Čini mi se da je to osnova mudrosti koja kaže: ako ne voliš sebe, ne možeš voleti ni druge.

Kada ne volite sebe, onda se često ne razumete i skloni ste samokritici. Bojite se usamljenosti i izbegavate da budete sami, ulazite u veze iz pogrešnih razloga ili zaglavite u pogrešnoj vezi. Kada sebe ne volite, u ljubavnom odnosu vidite početak i kraj svega, a naročito sopstvene sreće, pa i života samog, pa ste spremni da žrtvujete sebe i svoje potrebe za druge. Kada izgubite voljenu osobu, naročito ako se osećate odbačenim, izgubite i sebe, ako se ne volite. Kako da napunimo svoj bunar, svoju ostavu, ljubavlju prema sebi?

  • Oprostite svima, pa i sebi, i budite prema sebi blagi, ljubazni i strpljivi.

Opraštanje je i naš ključ za vrata do ljubavi. Prve savete o tome dobila sam iz knjiga Geralda Jampolskog i otkrila vrednost opraštanja. Čak i kada toga nismo svesni, možemo da povredimo i budemo povređeni, ali vezati se za povredu znači osuditi se na veoma bolnu lekciju. Bliskost, bez koje nema pravog odnosa, skida maske i oklope i postajemo veoma ranjivi, ali to je cena koju bi trebalo da budemo spremni platiti. Opraštati znači uvideti lekciju pre nego krivicu i odgovornost. Drugoj strani i samima sebi dajemo pravo da budemo ljudi, nesavršeni i uprkos tome vredni. Učimo zajedno na svojim i tuđim greškama bez ljutnje, bez gorčine, bez želje da kaznom zadamo (barem) istu količinu bola koju smo osetili sami.

  • Osvestite i zaustavite kritikujući govor koji sebi upućujete.

Kada na sopstvenu nesavršenost ili napravljenu grešku reagujete bezdušno kritikujući sami sebe, na delu je naučena reakcija iz detinjstva. Ponavljanjem poruka koje smo naučili od roditelja ili onih koji su nas odgajali nastavljamo s pričom koja nas i dalje drži zarobljenima u unutrašnjem svetu ispunjenom ne-ljubavlju. Promenite traku s memorisanim kritikujućim, omalovažavajućim, prekornim tekstom koju vrtite u glavi.

PageBreak

Naučite kako da volite sebe
Shutterstock naucite_kako_da_volite_sebe_2

Zaljubite se u sebe

Uključite glas najboljeg prijatelja, a to možete postati i sami sebi, i kažite: „Razumem te, to možda nije bilo najpametnije, ali se svima može dogoditi”. Podržite se, dajte sebi potporu, recite da će sve ipak biti u redu. Naučite iz greške i nemojte je ponavljati. Ima li smisla „satrati se” baš onako kako su vas lomili dok ste bili nemoćni da se odbranite?

  • Osvestite svoje potrebe, upravljajte sopstvenim životom.

Motivišite se svakodnevno na novi korak. Za to imate priliku u trenucima kada nakon noćnog odmora polagano dolazite k budnoj svesti. Ti su trenuci najmoćniji za dizanje sopstvenog raspoloženja. Bodrite se i podsetite da je pred vama novi dan, prepun mogućnosti za ljubav prema sebi. Nakon što ste se potpuno razbudili, krenite u novi dan s radošću. Umijte se, spremite krevet, pogledajte u nebo i kažite: „Svanuo je novi dan koji nosi pregršt prilika. Spremno ga dočekujem! Šta li dobro za mene nosi?” Kad osvestite napredak, nagradite se. Ako ništa drugo, aplaudirajte sami sebi, zagrlite se i kažite - bravo!

  • Ponašajte se prema sebi onako kako se ponašate prema osobi koju volite.

Često od drugih očekujemo da nas ispune ljubavlju, osećajem da smo potrebni, da nismo sami. No kada nekome dajemo mogućnost da nas čini srećnim, istovremeno se izlažemo i opasnostima da nam, bez imalo našeg udela, to pravo bude oduzeto. Ako nismo istovremeno izgradili i zdrav odnos prema sebi, možemo se osetiti napuštenima, nevoljenima i usamljenima. Setite se kako se ponašate prema nekome koga stvarno volite. Da li želite da se starate o toj osobi, spremate joj najbolja jela, ugađate joj sitnicama, iznenadite je i oraspoložite kad je tužna. Zašto i sebe ne tretirate upravo na taj način!? No još nešto je jako važno: prihvatite i trenutke kada vas sve mrzi, kada ste ljuti, tužni, neraspoloženi. I to je sasvim u redu. Ne bi trebalo niti možemo stalno biti odlično. Na taj ćete način delove sebe integrisati umesto da se stalno odbacujete.

  • Redovno se opuštajte meditacijom.

Često vas podsećam na važnost redovnog čišćenja uma, opterećenog sa oko 90.000 misli na dan. Umorili biste se samo da treba da ih izbrojite, a kamoli od mnogih sumornih i teških misli koje vas ispunjavaju strahom. Redovna 20-minutna meditacija u kojoj umirujete um propuštajući misli koje dođu i odu uz ponavljanje mantre ili reči om, osiguravate umu da predahne od stalne aktivnosti.

  • Negujte ohrabrujuće misli i koristite afirmacije.

Kada je zadatak zaljubiti se u sebe i voleti sebe, neka i afirmacije odražavaju taj cilj. Jednostavnije, u prvom licu i sadašnjem vremenu, te pozitivne kratke rečenice biće jasno uputstvo vašem egu da su duša i srce preuzeli kontrolu. „Volim i prihvatam sebe ovakvog kakav jesam/ovakvu kakva jesam” je jednostavan nalog koji će uskoro postati istina. Tri ili četiri takve izjave u kojima reflektujete ono što smatrate bitnim kako biste se stvarno osetili voljenim i prihvaćenim, biće dovoljno. Ponavljajte ih barem 21 dan, ujutro i uveče, s pažnjom, iskrenošću i baš onako kako biste zvučali da ih najiskrenije kažete i mislite. I živite! Jednog dana shvatićete da to zaista i radite.

Zaljubite se u sebe, potpuno, iskreno, bezuslovno i bez zadrške. Lepo je to rekla Louise Hay u knjizi Moć ozdravljenja je u nama: „Možete li se setiti kada ste poslednji put bili zaljubljeni? Srce vam je treperilo...ahhhh. Bio je to tako divan osećaj. Isto je i sa voljenjem sebe, osim što vi nikad nećete otići. Kada jednom zavolite sebe, ljubav je s vama do kraja vašeg života. Ostvarite tu vezu!”