Da li ste nekada odlučili da nešto postignete, a onda učinili sve da se to ne desi? Ako jeste, sabotirali ste sami sebe. Iako tvrde da žele da se promene, samosaboteri uglavnom imaju negativan stav prema životu. Govore kako im ništa ne ide od ruke i ubeđeni su da sreća dolazi samo "nekima".

Često umišljaju da su žrtve sudbine i da ništa dobro ne može da im se desi pa tako mogu da upropaste svoje izglede u poslu, školi, ljubavi, prijateljstvu... Šta je to samosabotaža, kako može da se prepozna a kako da se prevaziđe, za "Život plus" objašnjava psihoterapeut Maja Mandić Marković.

- Stanje kada radimo protiv sebe tako što blokiramo i sprečavamo svoju efikasnost jeste samosabotaža. A sebe možemo da sabotiramo na razne načine, počev od naizgled banalnih situacija kada smo ljuti ili loše raspoloženi, ili kada zaboravimo da uradimo neke stvari ili obavimo neke telefonske razgovore, do onih kada o sebi govorimo kao o nesposobnima, nemoćnima, nekompetentnima, nedostojnim nečega, generalno ili u vezi s nekom životnom temom. Kada želimo da postignemo neki cilj a ne preduzimamo nikakve korake da se to i desi, takođe je čest vid samosabotaže, na primer kod pušača i osoba koje imaju strah od letenja.

Naš strah ili nedovoljno sigurnosti i samopouzdanja da preduzmemo neku akciju i uradimo ono što smo planirali, najčešće leži u osnovi svake samosabotaže. Na primer, jedan deo mene želi da pozove prijateljicu koja me je na neki način uvredila i da raščisti situaciju verujući da je u pitanju nesporazum, dok se drugi deo boji konflikta, neprijatnog razgovora i mogućeg prekida prijateljstva. Šta radimo u toj situaciji? Uglavnom odlažemo raščišćavanje i sučeljavanje, stalno zaboravljajući da okrenemo telefon.

Kako se prepoznaje autosabotaža?

- Depresija je često posledica dugogodišnje autosabotaže, pogotovo kod osoba koje su sklone da gutaju svoje nezadovoljstvo, povređenost i primedbe u vezi sa raznim životnim situacijama. Kada ne kažemo da nam se nešto ne dopada ili da smo povređeni, kada osećamo da nam je naneta nepravda ili da ne dobijamo ono što zaslužujemo, taj spisak postaje sve duži, a skladište progutane negativne energije sve dublje. Na kraju, toliko smo povređeni, puni bola i nezadovoljstva da više nemamo snage da se pokrenemo i učinimo bilo šta.

Da li je i preterana skromnost vid samosabotaže?

- Preterana skromnost obično je bazirana na negativnom stavu usvojenom još u detinjstvu kada smo dobijali poruke tipa "ružno je hvaliti se", "nemoj da se ističeš", "prepusti drugima da prepoznaju tvoje kvalitete", itd. Takav stav, naravno, deluje samosaboterski u situacijama kada je potrebno da osoba pokaže svoje kvalitete a još više kada drugima treba da govori o svojim dobrim stranama i talentima.

PageBreak

Autodestruktivnost i nesigurnost

Zato, ako nam neko učini uslugu, da poklon ili kompliment, treba se zahvaliti i prihvatiti, osim ako nije u pitanju nešto što nam može naneti štetu. Ali ne treba se preispitivati jesmo li to zaslužili.

Koja je razlika između samosabotaže i autodestruktivnosti?

- Uzrok samosabotaže, uglavnom, leži u izvesnoj unutrašnjoj podvojenosti, nesigurnosti, negativnim i samopodrivajućim stavovima kojih možemo biti svesni ili nesvesni. S druge strane, autodestruktivne osobe, pored želje da povređuju sebe, imaju potrebu i da povređuju druge.

Sklonost ka sabotiranju sopstvenih planova i želja može da bude odraz nesigurnosti u sebe ili realna procena da nismo dorasli nečemu što je možda samo na nivou naših fantazija...?

- Ima osoba koje za svaku Novu godinu napišu listu želja ili planova. Najčešće nešto od toga ostvare, a nešto i ne... Ima nekih stavki u tim planovima koje ponavljamo iz godine u godinu i opet ništa ne uradimo. Da bismo te ciljeve i ostvarili, treba i da radimo na njima, da proširimo svoje veštine i znanja, ali i da se suočimo sa unutrašnjim saboterima, negativnim stavovima i osećanjima koji nas blokiraju i unazađuju. Kao u izreci: "Ko želi, pronađe način, a ko ne želi, pronađe izgovor".

Ko sebi češće podmeće "klipove pod točkove", deca ili odrasli?

- Deca dosta "providno" sabotiraju određene aktivnosti koje im nisu zanimljive, ne sviđaju im se ili se ne osećaju dovoljno sigurni i jaki u njima. Odrasli, međutim, mnogo perfidnije manipulišu svojom saboterskom "opremom" pa je ponekad prilično teško odvojiti činjenice od nečije projekcije problema.

Ako stalno biramo neodgovarajuće partnere, slične po strukturi ličnosti, ali koji ne mogu da nas usreće, da li je i to vid autosabotaže i pravljenja "programa" neuspelih veza?

- To je veoma često slučaj. Skloni smo da ostvarujemo svoja proročanstva i u ljubavi. Ako neko kaže: "Uvek se zaljubim u muškarca koji me zanemaruje i ne poštuje", onda obično tako i bude. Drugo je pitanje šta je uzrok takvog izbora i šta dobijamo time što smo zanemareni i što nas ne poštuju. Ko je bio takav u našoj porodici i čiji smo ljubavni obrazac preuzeli iz ljubavi i lojalnosti..

Koliko je svest o tome da sami sebe sabotiramo dovoljna da se s njom izborimo?

- Svest o sabotiranju nas upozorava i na ono što radimo i na moguće posledice. Kada postanemo svesni šta radimo i čemu to vodi, možemo da se pokrenemo i prevaziđemo samosabotažu. Međutim, kada je u pitanju dugotrajna samosabotaža u određenim oblastima, potrebno je i više razmišljanja i više akcije da bi se okolnosti promenile.

Kako autosabotaža može da se prevaziđe?

- Svaka zavisnost praktično je izlečiva pod uslovom da sebi priznamo problem, udaljimo se od lošeg okruženja i društva i potražimo stručnu pomoć. Kod samosabotaže postoji uvek izvesna podeljenost. Dobro je da postanemo svesni onih naših unutrašnjih delova, suprostavljenih stavova i osećanja. Na primer, jedan deo mene želi da se otvori ka novoj ljubavi, a drugi deo se vraća na staru ranu i razočaranje, povređenost vezanu za prethodnu emotivnu vezu. I dok se jedan deo raduje novoj ljubavi, drugi se boji.

PageBreak

Kako se prekida autosabotaža

Posvetite se onom svom delu koji je slabiji i traži neku vrstu utehe ili podrške. Ojačajte ga. Razgovarajte sa njim. Podržite ga pozitivnim stavovima. Zatim krenite u akciju. Akcija je ključna za razbijanje ličnih sabotaža.

Na primer, održite tu prezentaciju koje se bojite. Možda neće biti savršena, ali će vam doneti puno iskustva. Sledeća će biti još bolja... Jer ako radite samo lake stvari, život će vam biti težak. A ako ste spremni da radite i one teške, život će vam biti lak.

Koje su klasične autosaboterske tehnike?

- Najčešće saboterske tehnike, koje primenjujemo bežeći i od neuspeha i od uspeha su odlaganje, nezavršavanje, zaboravljanje, unutrašnji kritičar, katastrofična očekivanja, samosažaljenje i okrivljavanje drugih, vraćanje u prošlost i ljubomora.

Odlaganjem, klasičnom saboterskom tehnikom, pravimo se da određeni zadatak ili problem ne postoji i nadamo se da će nestati sam od sebe i/ili da će ga neko drugi rešiti ili da će se sam od sebe nestati. To može da traje decenijama, kao na primer u slučaju alkoholizma. Kod poslovnih zadataka na kraju dođemo u situaciju da smo saterani u vremenski tesnac da moramo da završimo nešto za "sutra", da radimo pod opterećenjem, stresom i verovatno mnogo manje kvalitetno nego da smo sebi dali više prostora i vremena za taj zadatak.

Oklevanjem i kašnjenjem najčešće izbegavamo suočavanja sa mogućim neuspehom. Ako imamo cilj i nameru da ga ostvarimo, treba ili da se pokrenemo ili da odustanemo od tog zacrtamo sebi drugi cilj. Ako dugo ostanemo u procepu između namere i ostvarenja, okolnosti mogu da se promene pa će nam cilj postati realno neostvariv, a biće prekasno i za promenu smera.

Nezavršavanje je nastavak prethodne saboterske tehnike koje vremenom dovodi do nagomilavanja poslovnih, partnerskih, roditeljskih, emotivnih, prijateljskih zadataka i stvara doživljaj nezadovoljstva, samoprezira i lične slabosti i neostvarenosti. Osećamo se kao da smo otvorili orman u haosu, zatrpan stvarima koje nam sve padaju na glavu.

Zaboravljanje je mentalna tehnika autosabotaže. Uvek pamtimo obaveze, osobe, situacije koje su nam zanimljive, privlačne, pozitivne, lake, izvodljive, a skloni smo da zaboravljamo sve ono što nosi izvesnu napetost, neprijatnost i širenje granica izvan naše ustaljene zone komfora.

Unutrašnji kritičar takođe je saboterski glas u našoj glavi koji nas podriva negativnim mislima. To je onaj koji nam šapuće: "Ti to ne možeš. Nisi ti tome dorasla. Vidi kako si glupa. Svi će ti se smejati. Propašćeš u tom poduhvatu", itd. Na primer, kada neki student kaže da stalno pada na ispitima, najčešće se pokaže da je pao samo na poslednja dva, a da je pre toga položio bar deset puta više ispita. Zato je jako važno da se svaka situacija sagleda što je objektivnije moguće.

PageBreak

Kako prekinuti negativne emocije

Katastrofična očekivanja, mučenje crnim mislima, saboterska je tehnika kojom sebi projektujemo najgoru moguću sliku razvoja određene situacije. Na taj način postajemo uplašeni, nesrećni, slabi i skloni da izbegavamo testiranje stvarnosti.

Samosažaljenje je način sabotiranja kojim sebi oduzimamo snagu i energiju, pa tako i odgovornost da obavimo neki posao, zato što mislimo da smo "jadni, nesposobni, nedovoljno stručni, nesigurni, uplašeni"...

Okrivljivanjem drugih prebacujemo svoju odgovornost na partnera, prijatelja, sistem poslovanja, državu, Boga, čime samo sabotiramo put ka svom uspehu i mogućnost da uradimo ono što možemo.

Vraćanje u prošlost. Kada roditelji kritikuju svoju decu u vezi s njihovim ponašanjem ili ličnošću, kod njih će se kada odrastu, u određenim kriznim situacijama, aktivirati ti negativni stavovi o sebi, nastali još u detinjstvu. A ako se prepuste vraćanju u prošlost i negativnim mislima, tonuće sve dublje jer negativne emocije podstiču negativno ponašanje. Svaki put kada dožive neki neuspeh, vraćaće se u prošlost i prisećati se drugih neuspeha ili reči koje su im uputili roditelji ili neko drugi ko je za njih bio autoritet.

Ljubomora. Mnoge ljubomorne osobe sabotiraju svoju vezu tako što pokušavaju da kontrolišu partnera, zaviruju u njegov mobilni telefon i misle da nisu dovoljno dobre za njega, pa bar na taj način pokušavaju da ga zadrže.

Izvor: Novosti