Svako od nas ima potencijal da razvije optimizam i samouverenost – ne slepu veru u sebe, već veru zasnovanu na realnosti. Za svakog od nas postoje osnovani razlozi da verujemo u sebe i u budućnost.

Zašto se plašimo budućnosti?

Živimo u kulturi koja pothranjuje našu anksioznost. Svakog dana se u vestima pojavi neka nova informacija o smaku sveta – svinjskom gripu, poplavama, zemljotresima. Svi smo uplašeni i slabi. Međutim, dovoljno je samo da razmislite o svim prethodnim situacijama u kojima su mediji najavljivali katastrofu a ništa se zapravo nije dogodilo.

Nostalgija za prošlim vremenima je ono što hrani naš strah od budućnosti. Ali, ako potražite dokaze da je u prošlosti bilo mnogo bolje, shvatićete da to nije baš sasvim tačno. Ljudi starijih generacija smatraju budućnost obeshrabljujućom; mladi će se prilagoditi jer je to ono što oni uvek i rade.

Kako da sprečim osećaj bespomoćnosti i beznađa koje ovakve vesti izazivaju?

Šta pozitivno donosi budućnost? To su nove mogućnosti. Uvek moramo ostaviti mesta za nove mogućnosti. I to u osnovi može biti veoma uzbudljivo. Kada ne znamo šta će se desiti, mogu se desiti razne stvari – sa druge strane, upravo to predstavlja problem. Ljudi vole sigurnost i izvesnost i zato su skloni tome da projektuju izvesnost umesto da dozvole da se stvari razvijaju. Izvesnosti koje poznajemo su izvesnosti iz prošlosti - mi projektujemo svoju prošlost u svoju budućnost.

U tome se krije još jedan od problema, činjenica da ne projektujemo prošle uspehe – već da smo mnogo skloniji tome da projektujemo neuspehe i anksioznosti. Takođe se plašimo da budemo radosni i puni nade, jer smo uvereni da se, ukoliko na svet gledamo pesimistički, nećemo razočarati. Govorimo sebi da se dobre stvari nama jednostavno ne mogu desiti jer ih ne zaslužujemo.

PageBreak

Energija optimizma

Kako da prevaziđemo tu vrstu pesimizma?

Tražite dokaze, oni će vam pomoći da prevaziđete uvreženu ideju da se nešto dobro desilo zato što ste imali sreće, zato što ste se „provukli”. Mi stalno projektujemo „minsko polje” u sopstvenoj budućnosti. Govorimo sebi „drugi put neću imati sreće”. Stalno umanjujemo svoje uspehe, ali ne možemo zauvek da varamo ljude – sigurno nešto radimo kako treba. Važno je da osvestite i precizno izrazite svoje strahove i anksioznosti (na primer, „Biću potpuno beskorisna na novom poslu i ubrzo će me otpustiti”).

Potom razmislite o svim situacijama kada se to nije dogodilo. Na primer „Da, sve će mi biti novo i moraću da se dokažem. Koliko puta sam bila u sličnoj situaciji a da je sve bilo u redu?” Prilike u kojima je sve prošlo kako treba sigurno su mnogobrojnije od onih u kojima je nešto pošlo naopako. Ljudi su često nesvesni da su već doživeli i preživeli mnogo teže situacije. Pogledajte listu svojih strahova i razmislite šta biste rekli prijatelju ili prijateljici da se nađu u poziciji u kojoj ste vi sada? Sigurno biste im savetovali da obrate pažnju na sve što su postigli do sada i sve što su u stanju da postignu.

Kako možemo da izgradimo veru u budućnost?

Ono što poznajemo nije uvek najbolja ili najsigurnija opcija. Živeti oprezno ne znači uvek i živeti sigurno. Razmislite, na primer, o svojoj vezi. Da, osećate se sigurno, ali da li je to ono što stvarno želite? Posao koji radite je možda siguran, ali da li vas ispunjava i čini srećnim? Nesigurna budućnost je znatno bolja od sigurnosti koja vas čini demoralisanim i demotivisanim.

Verujemo da je pesimizam sigurnija opcija od optimizma, što je, naravno, pogrešno. Optimizam nam daje mnogo više resursa – rizikujete da se razočarate ali se osećate bolje, imate više energije, u stanju ste da uočite više prilika. Dozvolite sebi da zamislite sliku sopstvene budućnosti, vizualizujte šta želite, šta vam je potrebno i gde želite da budete za pet godina od sada.