Biti roditelj je jedna od najizazovnijih i najtežih uloga za koju su mnogi nepripremljeni. Uprkos najboljima namerama naših roditelja, oni ponekad greše, najčešće zbog načina na koji su sami odgajani. Neki roditelji su emotivno distancirani, nesposobni da ispune potrebe deteta u razvoju. Neki su zaboravni, fokusirani na sopstveni svet. Neki su opsednuti kontrolom ili često menjaju raspoloženje, čineći da se deca osećaju zbunjeno i anksiozno.

Neki od nas su doživeli teške periode tokom odrastanja i njima će biti najteže da ta iskustva razumeju, prorade i otpuste. Zato je veoma važno da budete veoma pažljivi prema sebi, da upamtite da istraživanje prošlosti može biti veoma emotivno iscrpljujuće i da može prizvati sećanja koja su bolna za vas. Ukoliko osetite da vam je teško, da ste ljuti ili uznemireni, uzmite koliko god vam je vremena potrebno da razmislite i podsetite sebe da je normalno osećati uznemirenost kada se bavite tim teškim periodom, kao i da vam je cilj da se pobrinete za svoja osećanja, a ne da se mučite.

Ova vežba će vam pomoći da se povežete sa emotivnom realnošću svoje prošlosti, bilo da je ona dobra ili loša. Nemojte žuriti, već se upitajte da li ste spremni da se posvetite ovom radu jer može biti bolan. Ako odlučite da nastavite sa vežbom, učinite to polako i pažljivo.

Kako ste odgajani?

Zabeležite odgovore na sledeća pitanja:

1. Da li se u ovom trenutku osećate nezadovoljni ili nesrećni načinom na koji ste odgajani?

Ukoliko je odogovor „da“, dajte sebi dovoljno vremena da razmislite i odgovorite na sledeća pitanja.

PageBreak

Sećanja bez cenzure

2. Da li sam se kao dete osećala voljeno?

Ako sam se osećala voljeno, koji je oblik imala ova ljubav i da li sam bila nesrećna zbog načina na koji su moja majka, otac ili staratelj izražavali ljubav?

3. Ukoliko se nisam osećala voljenom, kako je to bilo izraženo?

Fokusirajte se pojedinačno na svakog od roditelja, odnosno staratelja.

Možda ćete želeti da istražite da li ste osećali da je njihova ljubav bila uslovljena pravilima, rigidna, emotivno daleka i hladna, sa nerazumnim očekivanjima i zahtevima.

Razmislite o porukama koje ste dobijali od roditelja odnosno staratelja. Da li su bile pozitivne ili negativne? Da li ste se osećali osuđivanim ili prihvaćenim? Zabeležite osećanje, bilo da je u pitanju tuga, uznemirenost, ljutnja i bol, koje izaziva osvešćivanje realnosti vaših iskustava iz detinjstva.

Nemojte cenzurisati, niti osuđivati sebe. Cilj ovog procesa je da prizovete osećanja koja ste do sada pokušavali da ignorišete, izbegnete ili poreknete, i verovatno ćete se osećati ophrvani emocijama kada konačno završite ovu vežbu. Ukoliko osetite da ste prešli granicu svojih mogućnosti, napravite pauzu i radite nešto što će vam prijati: prošetajte se, razgovarajte sa prijateljem, zagrlite blisku osobu... Vratite se vežbi tek kada budete osetili da ste spremni da nastavite.

Nakon što ste završili prvu vežbu, pregledajte šta ste napisali, obraćajući pažnju na svoja osećanja. Kako se osećate kao svedok svoje emotivne istine, sada, kada je vidite i napismeno? Zabeležite ta osećanja jer ćete se ovom pisanom tragu još vraćati.

Istraživanje prošlosti može biti veoma emotivno iscrpljujuće i da može prizvati sećanja koja su bolna za vas, ali tek ako se suočite s prošlošću, možete da je prihvatite i izgradite stabilne osnove za budućnost.