Neretko se dešava da usled nepoštovanja interiorizovanih društvenih normi osećamo krivicu koja se javi gotovo automatski kada pomislimo da ne živimo "onako kako treba", tojest onako kako mislimo da svet od nas očekuje. Kada vam se to desi, prihvatite savet dr Marka Leary-ja i zapitajte se "da li svesno ispunjavam svoja očekivanja". Ako je odgovor negativan, neka vam to bude znak za uzbunu. Vi ste ti koji postavljate svoje prioritete i ono što je drugima važno ne mora biti podjednako važno i vama.

Ako je vaša majka brisala podove u celoj kući svake nedelje, to ne znači da i vi to morate da radite. Možda biste radije potrošili svoje vreme i energiju na nešto drugo, i to je potpuno u redu, jer time ste odredili šta vam je prioritet u životu. Nema razloga za krivicu, posebno zbog toga što je vrlo moguće da ste jedina osoba koja se opterećuje tom obavezom koju ste sami sebi nametnuli, a na osnovu svojih ideja o očekivanjima drugih.

"Kada osećate krivicu kao majka zato što niste napravili domaće kolače, a vaše dete uopšte i ne voli domaće kolače već radije jede kupovnu čokoladu, imate siguran signal a ste s krivicom zalutali u potpuno pogrešnom smeru", kaže dr Margaret Clark, profesorka psihologije sa Univerziteta Yale.