6 simptoma koji ukazuju na izbegavajući poremećaj ličnosti...

Osobe sa izbegavajućim poremećajem ličnosti imaju konstantni osećaj nesigurnosti, inferiornosti i neadekvatnosti. Preosetljivi su na kritike i odbacivanje od strane drugih. Izbegavajući poremećaj ličnosti želi socijalne interakcije, želi društvo, ali ostaje bez njega zbog svoje plašljivosti. Inhibovani su u novim interpersonalnim situacijama do stepena povlačenja, naglašavaju potencijalne opasnosti i rizike svakodnevnog življenja, ali ne do stepena fobičnog izbegavanja. Restriktivan životni stil je karakterističan zbog potrebe da obezbede sebi izvesnost i sigurnost (izbegavanje radnih ili profesionalnih aktivnosti koje uključuju značajan interpersonalni kontakt zbog straha od odbacivanja, neodobravanja i kritike).
Osobe sa ovim poremećajem često oprezno posmatraju kretanja i izraze lica onih sa kojima ulaze u kontakt. Njihova uplašenost i napetost može izazvati podsmeh kod drugih, što daje potvrdu njihovoj nesigurnosti. Vrlo su zabrinuti zbog mogućnosti da će pocrveneti ili zaplakati ukoliko ih neko kritikuje. Možemo ih opisati kao „stidljive“, „plašljive“, „usamljene“.
Glavni problem u vezi sa ovim poremećajem javlja se u društvenom i profesionalnom funkcionisanju. Nisko samopoštovanje i preosetljivost na odbacivanje dovode do ograničenog funcionisanja u međuljudskim odnosima. Ove osobe postaju vremenom usamljene i obično nemaju prijatelje koji bi im pomogli za vreme krize. Oni žude za naklonošću i prihvatanjem, pa samim tim maštaju i idealizuju odnose sa drugima.
Poremećaj ličnosti predstavlja trajni, duboko ukorenjeni i nefleksibilni subjektivno-doživljeni obrazac ponašanja. Ovo nefleksibilno, maladaptivno ponašanje značajno odstupa od očekivanog ponašanja u socijalnom i kulturnom miljeu osobe.. Uočljiv je u dve ili više oblasti gde spadaju: spoznaja, afekt, interpersonalno funkcionisanje i kontrola impulsa. Obrazac je nefleksibilan i prisutan je u širokom spektru ličnih i socijalnih situacija. Ovakav vid ponašanja vodi u probleme i slabosti radnog i socijalnog funkcionisanja, kao i probleme u drugim oblastima svakodnevnog življenja. Njegov početak se može videti u ranom odraslom dobu i adolescenciji.
Simptomi izbegavajućeg poremećaja ličnosti
Izbegavajući poremećaj ličnosti se odlikuje dugogodišnjim osećanjem neadekvatnosti, ekstremnom osetljivošću na ono što drugi misle o njima, i društvenom inhibicijom. To se obično manifestuje u ranom odraslom dobu i uključuje većinu od sledećih simptoma:
- smatraju sebe društveno neprikladnim te izbegavaju kontakte s ljudima iz straha da će biti odbačeni, omalovaženi ili poniženi
- uzdržanost od bliskih odnosa sa drugima, iz straha da će biti osramoćeni i ismejani
- preopterećenost i strah od kritika i odbacivanja u društvenim odnosima
- uzdržanost u novim medjuludskim situacijama zbog osećanja neadekvatnosti
- sebe vide kao društveno nesposobne, neprivlačne ili lošije od drugih
- neradno preuzimaju stvari na svoju odgovornost i ne uključuju se u nove aktivnosti iz straha da da će biti osramoćeni
Zbog toga što se poremećaji ličnosti opisuju kao dugotrajan obrazac, oni se najčešće dijagnostikuju u odraslom dobu. Neuobičajno je da se dijagnostikuje u detinjstvu ili adolescenciji, jer su deca i tinejdžeri u konstantom razvoju i u pubertetu. Međutim da bi se ovaj poremećaj dijagnostikovao kod deteta ili tinejdžera, naznake bi morale da budu prisutne najmanje godinu dana.
Prema NESARC istraživanju iz 2002. Godine, rasprostranjenost izbegavajućeg poremećaja ličnosti u opštoj populaciji je 2.2%.