Svaka trauma ima posledice na fizičkom nivou po naše telo. Kada je naš nervni sistem van ravnoteže i naše ćelije su u disbalansu.

Zbog toga je važno istovremeno raditi na mentalnom, emotivnom i fizičkomzdravlju. Oslobađanje od stresa, napetosti i potisnutih neprijatnih emocije je presudno za opšte zdravlje.

Glavni problem nastaje kada se osoba ne suoči na pravi nain sa svojom traumom ili traumatičnim iskustvom i kada gubi osećaj da je u sigurnom okruženju.

Na primer, osoba koja je imala teško detinjstvo i nije imala priliku da se obrati odraslima u nevolji, moguće je da će u odraslom dobu takođe imati teškoće da se otvari pred drugima i zatraži pomoć kada joj je potrebna.

Često se ovakva stanja prenose generacijama, slično kao genetska predispozicija za neko oboljenje. Tako na primer majka koja u sebi neguje potisnute negativne emocije neće moći da se prilagodi detetu i njegovim potrebama. Moguće je da će imati previše emotivan ili agresivan pristup, čak i ukoliko se trudi da svoju emotivnuhaotičnost ne prenese na okruženje.

Nažalost, često sa sobom nemamo ljude koji nas mogu podržati kada se osećamo emotivno iscrpljeni ili prolazimo kroz trenutke tuge.

Zato je važno da svaki emocionalni proces, blokadu ili krah shvatimo kao nešto što može značajno uticati na naše zdravlje, emotivne odnose i budućnost.

Razgovori sa stručnim osobama mogu najpre pomoći da osvestimo koje traume nas progone i na koji način je najbolje da ih se oslobodimo.

Izvor: Sensa.si/Psiholog: dr. Vesna Mirt