Ponekad nam tokom godišnjeg odmora treba dosta vremena da se opustimo (gotovo do poslednjeg dana) jer je um (makar podsvesno) i dalje preplavljen brigama i mislima o porodičnim i poslovnim obavezama. On je i dalje u radnom raspoloženju, razmišljamo o tome šta se u našem domu ili radnoj okolini događa za vreme naše odsutnosti (zaliva li nam komšinica redovno cveće na balkonu, jesu li kolege uspešno preuzele naš deo radnog zadatka) i šta nas očekuje kad se vratimo s odmora (šef mrkog pogleda, gomila neobavljenih poslova).

Zanimljivo je da za mnoge radoholičare rad prividno uklanja teskobu i, kad ne rade, odnosno čim počnu da se opuštaju, ona jednostavno iskoči i više njome ne mogu da upravljaju.

Kako bismo od početka odmora opušteno uživali, ponekad nije loše prethodno isplanirati željene aktivnosti. To, naravno, ne znači da treba da postanemo zavisnici o kontroli, već jednostavno da sprečimo da nas detalji poput pogrešno rezervisane sobe ili nedovoljne obaveštenosti o ponudi izleta, izbace iz ravnoteže i dovedu u stresnije stanje od onog u kom smo krenuli na odmor.

Takođe, na odmor ne bi trebalo da jurimo direktno iz poslovnih obaveza, već nakon dan-dva razmaka kako bi promena bila postupna. Prema istraživanjima, potrebna su nam najmanje tri dana da bismo se opustili tokom godišnjeg, pa su duži odmori (sedam dana i više) povezani s boljim psihičkim rezultatima.

I na kraju, sama činjenica da smo se oslobodili radnih obaveza nije dovoljna da osetimo sve dobrobiti opuštanja i odmora - važno je pre svega da uživamo u omiljenim aktivnostima koje vezujemo za odmor (bile one ronjenje, planinarenje, izležavanje ili čitanje knjige).