Odgajanje je u Waldorf pedagogiji shvaćeno kao zajednički rad učitelja i roditelja. Kako objašnjava Spomenka Divljan, pedagog-psiholog i mama četvoro dece, sebične vaspitne metode stavljaju dete u drugi plan, a roditeljska i društvena očekivanja na prvo mesto. Kako da to promenite?

  • Pratite dete, pomozite mu da ispolji ono što je već u njemu, što je došlo sa njim na ovaj svet.
  • Ne forsirajte intelektualni razvoj kod dece predškolskog uzrasta. Tek kada se kod dece promene prvi zubići vreme je da se dete bavi intelektualnim sadržajima.
  • Do polaska u školu deci treba omogućiti prirodan razvoj, pružati detetu priliku da boravi u prirodi i tu se prirodno ponaša, da se penje, trči, da mu se omogući da svoje potrebe tog uzrasta zadovolji.
  • Deci ne treba prerano otkrivati na realan način svet koji ga okružuje. Deci predškolskog uzrasta više odgovara tanana doza uranjanja u ovaj svet, na jedan simboličan i lagano vođen način.
  • Potrebno je upoznati dete po pitanju temperamenta. Waldorf pedagogija nudi znanja o tome kako postupati u slučaju svakog tipa temperamenta, a to je za roditelje veoma važan zadatak.

Igračke koje preporučuje Waldorf pedagogija su posebno izrađene, od prirodnog materijala (npr. lutke koje su strukturirane do nivoa po uzrastima). Tako su npr. za rani uzrast lutke samo naznaka tela i glave, za stariji uzrast već se raspoznaju elementi lica i delovi tela... Ovakav pristup ima osnove u učenju tvorca Waldorf pedagogije, dr Rudolfa Steinera (Rudolf Štajner), koji ukazuje na ponavljanje naše filogeneze i na osnove nastajanja našeg fizičkog tela, ali i drugih tela.