U zapadnim društvima rasprostranjeno je uverenje da su žene sklonije od muškaraca izražavanju ljubavi u romantičnim vezama. Ova predrasuda uklapa se u opšte teorije o razlikama između muškaraca i žena, pri čemu su ideje o ženskoj "nežnoj ljubavi" i muškoj "uzdržanoj pažnji" relativno retko empirijski proveravane u sistematskim studijama.

U analizi stručne literature navodi se, skoro anegdotski, nalaz Francesce Cancian koja je - istražujući ovu temu - podstakla jednog ispitanika da pokaže više ljubavi prema supruzi, a on zatim otišao i... oprao ženina kola! Bio je, navodi Francesca, iznenađen kad je saznao da ni ona (a ni supruga) nisu ovo doživeli kao izraz ljubavi.

Ipak, rezultati analize koju su u leto 2012. godine objavili Elizabeth Schoenfeld, Carrie Bredow i Ted Huston sa Teksaškog univerziteta u Ostinu, pokazuju da razlike između muške i ženske ljubavi nisu tako oštre kako se može zaključiti na osnovu kulturnih stereotipa. Ovo troje istraživača analizirali su podatke prikupljene u četiri faze tokom trinaest godina zajedničkog života bračnih parova. Prema rezultatima, žene su češće izražavale svoju ljubav tako što su se uzdržavale od negativnih komentara i konfliktnog nastupa prema supruzima, dok su muškarci izražavali ljubav iniciranjem seksa, zajedničkim aktivnostima tokom u slobodno vreme i zajedničkim obavljanjem kućnih poslova.

Kako ističu teksaški istraživači, njihov rad ih nije doveo do "Marsovaca u pećini niti Venerijanki u vrtu", već bi se pre moglo reći da muškarci i žene "žive u istom gradu, premda možda ne baš u istom kraju".