"Šta je ljubav?" bilo je pitanje koje smo najviše puta ukucali u Google pretragu tokom 2012. godine. Tako se pokazalo da su pitanja emocionalne prirode još uvek velika nepoznanica za sve nas i da nas i u 21. veku maksimalno intrigiraju. Svet nauke, psihoterapije, književnosti, religije i filozofije pokušava da odgonetne najveću tajnu...

"Ljubav je hemija."

Jim Al-Khalili, profesor fizike i potpredsednik Britanskog udruženja za nauku je ljubav opisao kao snažno neurološko stanje nalik žeđi i gladi, stanje koje ne možemo da kontrolišemo. Vodeći se time da je ljubav čista hemija, Jim je čežnju i seks definisao kao moćna stanja koja izazivaju lučenje testesterona i estrogena dok istinska ljubav, puna nežnih osećanja - ona koja nas za neku osobu veže - izaziva eksploziju hormona kao što su dopamin, serotonin i oksitocin.

"Ljubav ima bezbroj lica."

Za Philippu Perry, psihoterapeutkinju i autorku brojnih knjiga o mentalnom zdravlju ljubav nije samo jedna emocija ili jedno stanje. Philippa se osvrnula na činjenicu da su stari Grci ono što mi danas zovemo "ljubavlju" podveli pod nekoliko vrsta ljubavi: Philia koja se odnosi na duboku emociju, bez seksualne želje, onu koja se najviše odnosi prijatelje, porodici. Ludus je naziv za flert, za ljubavne igre. Pragma opisuje emociju koja postoji između muškarca i žene koji su u vezi dugi niz godina i koji ih uči da se međusobno razumeju, poštuju i čuvaju. Philautia definiše ljubav prema sebi. Agape je univerzalna ljubav koja nas uči da želimo dobro svima. Poslednji ali ne i manje bitan je Eros koji definiše ljubav povezanu sa seksualnom čežnjom. Tada se verovalo da bi Eros bez pragme ili philie samo izgoreo...

Danas, po Philippinom mišljenju, ljubav se odnosi na svih ovih šest "antičkih" ljubavi, ali kako je nemoguće osetiti sve pomenute samo sa jednom osobom, bitno je sebe okružiti sa porodicom i prijateljima.

PageBreak

Kada ljubav ostaje zaljubljenost

"Ljubav je strastvena posvećenost."

Julian Baggini, pisac, filozof i osnivač "Filozofskog časopisa", ljubav vidi kao snažnu emociju koja ne postoji samo u jednom obliku. To je ljubav prema roditeljima, partneru, deci, zemlji, komšiji. Isto tako ljubav - iako dolazi nepozvana - predstavlja emociju koja mora da se neguje, gradi... Bez obaveze, odnosno želje da je razvijemo i negujemo, ljubav je samo zaljubljenost a bez strasti ostaje samo obaveza, posvećenost.

"Ljubav pokreće velike priče."

Po mišljenju Jojo Moyes, britanske književnice i dvostruke dobitnice nagrade za najbolji romantičan roman godine odgovor na pitanje "Šta je ljubav?" leži u tome u kakvoj ste vezi s "njom".

Ako ste u ljubavi koja vam donosi sigurnost, ona može da vam bude pravi kiseonik bez kojeg ne možete, deo svakodnevnice. Ako ste je lišeni, može da postane opsesija, veliki bol. U svakom slučaju, ljubav je pokretač ne samo za romantične priče, već i za ljubav između deteta i roditelja, ljubav prema domovini, prijatelju, prirodi.

"Ljubav je slobodna a opet nas vezuje."

Catherine Wybourne, Prečasna majka manastira Sv. Trojstva u Oxfordshiru ljubav vidi kao emociju koju je lako doživeti ali teško definisati. S jedne strane, ljubav je religijska vrlina koja nas uči da volimo Boga iznad svega i sve druge ljude kao što volimo sebe. S druge strane, ona nas uči kako da budemo bolji, velikodušni i da se ponekad žrtvujemo zarad drugih. Paradoks ljubavi je najviše u tome da je ona krajnje slobodna emocija koja nas na kraju ipak veže za neku osobu ili nešto daleko više od smrti.