Osećate da ste zapeli u rutini? Posao vam ne donosi nikakvu satisfakciju, zamara vas pa ga odrađujete iz osećaja dužnosti i zato što ste za njega plaćeni? Nezadovoljni ste jer osećate da su vaši potencijali neiskorišćeni i profesionalno stagnirate i, koliko god to želeli da promenite, nedostaje vam vremena i novca, ali iznad svega životne energije?

Mnogi od nas vaspitani su da biraju poslove koji će biti sigurni, koji će donositi materijalno blagostanje i osigurati društveni status. Ljude koji malo zarađuju ili ne napreduju na korporacijskoj lestvici društvo etiketira kao neuspešne, a to većina nas po svaku cenu želi da izbegne. Ipak, nakon usmeravanja energije prema tako postavljenim ciljevima mnogi shvataju da ih ni napredak ni zarada istinskih ne ispunjavaju. Posao ih tada više ne motiviše, ne inspiriše, ne podstiče njihovu kreativnost, već naprotiv, umara ih i crpi im energiju. Počinju da se pitaju zašto im je tako teško da ustanu ujutru i odu na posao, prihvate novi radni zadatak, zašto ne osećaju nikakvo zadovoljstvo kada ga završe i koja je uopšte njihova svrha.

Na poslu provodimo trećinu svog vremena, zato nije nebitno šta tokom njega radimo i kako se osećamo. Posao je prilika da ciljanim usmeravanjem životne energije izrazimo svoju kreativnost, jedinstvenost i autentičnost i da se tako otvorimo prema izuzetnim dostignućima. Ako ne uživamo istinski u onome što radimo, ako posao koji smo izabrali sputava našu individualnost i ako nije u skladu sa nama, javiće se osećaj neadekvatnosti i nedostatka smisla, a samim tim i niskog samopoštovanja. Svom podsvesnom umu poslaćemo poruku da smo spremni da prihvatimo manje od onoga što svesno priželjkujemo, pa ćemo to i dobijati: u poslu, ali i u ostalim segmentima života. Raditi ono što nam je dato, što volimo i za šta smo talentovani, pa se kroz taj rad i ostvariti, potreba je koju niko u svom biću ne može utišati, pa iako na svesnom nivou većina ljudi posao doživljava na drugačiji način, svi u sebi osećamo ne adekvatnost kada se to ne dogodi.

Nažalost, zbog različitih nepovoljnih okolnosti u detinjstvu, poput jako kritičnih i zahtevnih roditelja, većina ljudi svoje pune potencijale ne razvije nikad, nego talente sa kojima su rođeni potiskuju duboko u nesvesno. Svoju ličnost prilagođavaju zahtevima i očekivanjima drugih, prihvatajući uverenja i sastave vrednosti koji nisu izvorno njihovi i tokom života razvijaju veštine drugačije od urođenih.

Zato i ne čudi to što u pokušaju zadovoljavanja onoga što se od njih očekuje uglavnom greše u izboru životnog poziva, pa iako na početku možda i pristupaju poslu sa entuzijazmom i zalaganjem, pre ili posle osete nedostatak motivacije i dožive razočaranje. A kad se to dogodi, nastaju propusti, opada kvalitet odrađenog, ali i interes za posao. Postaje sve teže sačuvati zauzete pozicije jer je, da bi se one sačuvale, potrebno ulagati sve više životne energije koja je ionako niska i koja se zbog akumuliranog nezadovoljstva ubrzano troši. Ljudi tada prestaju da se profesionalno razvijaju i jedino do čega im je stalo jeste da s minimumom uložene energije održe poziciju koliko god ona bila loša, a kako bi u tome uspeli, počinju drugima da crpu energiju jer sa svojom energijom to nisu sposobni.

PageBreak

Glas svog iskonskog bića

Ako ste se i sami našli u takvoj poziciji, ako vas posao iscrpljuje i ne vidite mu smisao, nezadovoljstvo koje zbog toga osećate proširiće se i na druge segmente vašeg života. Smisao ćete tada tražiti u zavisnostima, partneru ili detetu (i tako gušiti i njihovu i vlastitu individualnost), ali kako to neće popuniti vašu prazninu, neispunjenje i ograničenost životom počećete da osećate na fizičkom segmentu. Ubrzano ćete se razbolevati i sve brže stariti.

Viktor Frankl, austrijski psihoterapeut i autor terapije smislom, u svojoj čuvenoj knjizi U potrazi za smislom napisao je: „Oni koji su pronašli smisao vlastitog života u stanju su da podnesu i najteže životne okolnosti".

Na temelju ličnog iskustva iz koncentracionog logora, kao i na osnovu posmatranja ponašanja ljudi oko sebe - koji su većinom zbog teških okolnosti jedan za drugim gubili moral i odustajali od borbe za život - shvatio je da je čovek sposoban da nadvlada i najteže životne izazove tek onda kada je svestan smisla svog postojanja i kada svoju sposobnost kroz taj smisao realizuje.

Vlastiti smisao možete pronaći samo ako dopustite izražavanje individualnosti manifestovanjem svojih jedinstvenih talenata kroz ono što volite i u čemu uživate. Ponekad je, da biste osvestili vlastiti smisao, dovoljno prisetiti se stvari koje su vas kao dete ispunjavale i koje ste voleli da radite, a od kojih ste se posle, pod uticajem roditelja ili društva, udaljili. Možda se i danas kad ste iscrpljeni od posla i svakodnevnih obaveza, kada imate potrebu da se povučete u svoj svet, opuštate svirajući gitaru, plešući ili pišući pesme.

Radeći ono što ste sami izabrali sigurno se osećate autentično - kao da padaju sve lažne maske vaše ličnosti i kao da iznova otkrivate sebe u svom Izvoru. Živeti vlastiti smisao znači boraviti u takvom stanju sve vreme dok radite jer se tada, obnavljajući se duhovno, otvarate prema izuzetnim uspesima. Svi veliki ljudi iz naše istorije, poput Mikelanđela, Anštajna ili Betovena, bili su u stalnom kontaktu sa svojom prirodom, a potencijale koje su oni manifestovali svaki čovek krije u sebi kad radi ono što uistinu voli.

Ako zbog životnih okolnosti nikada niste radili ono što volite, da biste ponovo uspostavili komunikaciju sa svojom izgubljenom prirodom i tako osvestili potisnute talente, moraćete da zavirite u svoj podsvesni segment. Kada se odvojite od problema koji vas svakodnevno zaokupljuju, kada se opustite i utišate glas svog racionalnog uma, ući ćete u dodir sa svojom podsvešću i moći ćete da čujete šta vam vaše biće poručuje. Što češće budete boravili u prirodi, meditirali, bavili se jogom ili na druge načine ulazili u izmenjena stanja svesti u kojima je vaš racionalni um utišan (npr. slušajući gongove ili odlazeći na seanse kod energetskog terapeuta), to će se glas vašeg iskonskog bića snažnije manifestovati. Istovremeno ćete tišinom uma polako isceljivati svoju povređenost, potisnutu bol i traume zbog kojih ste još kao deca odustali od sebe i, nemajući izbora, pristali da sebe kompromitujete.

A kada se isceljenje dogodi, kada prestanete da budete uslovljeni prošlošću i kada polako kroz te procese doprete do svoje istinske prirode, bićete svesni talenata za koje niste ni sanjali da imate i moći ćete se polako na njih usmeravati. Možda ćete se na početku, kada ih osvestite, njima baviti kao hobijima i na taj način sebe, nakon napornog i stresnog posla, dovesti u ravnotežu. Možda ćete se uključiti u klub u kom ćete ih, u interakciji s drugima, dodatno unaprediti ili će vremenom iskrsnuti prilika da i sami pokrenete udruženje u kom ćete okupiti ljude sličnih interesa, u kom ćete moći biti autentični i na taj način ponovo oživeti svoju kreativnost i vratiti životnu energiju.

Dok god ste u dodiru sa onim što volite, deo svoje stvaralačke energije usmeravate na ono za šta ste talentovani; dok god dopuštate da vas kroz život vodi duhovna inteligencija, prilika da živite ono što zaista volite pojaviće se pre ili kasnije, a vi treba samo da je prepoznate i delujete u skladu s njom. Duhovna inteligencija će vas u tome podržati jer su i talenti sa kojima ste rođeni deo višeg, božanskog reda, pa i proživljavanje onoga što vam je na taj način dodeljeno nije samo pravo, nego na neki način i vaša obaveza. A kada živite ono što volite, osetićete vitalnost, poletnost i lakoću postojanja. Kao da tada sve polako dolazi na svoje mesto i u svemu počinjete da vidite drugačiji smisao, a vi sami svojim životom postajete podsticaj i nadahnuće drugima.