Da li vam je teško da bacite staru majicu koju godinama ne nosite, šolju sa napuklom drškom ili predmet koji odavno nema nikakvu praktičnu svrhu? Ako vam se čini da gotovo svaka stvar ima svoju priču i da je „šteta“ da je bacite, iza toga ne mora da stoji samo navika.
Način na koji se odnosimo prema predmetima često je povezan sa našim emocijama, sećanjima i načinom na koji doživljavamo sigurnost. Ipak, to samo po sebi nije psihološki test niti znači da se na osnovu jedne navike može zaključiti kakva je nečija ličnost.
Stvari za vas nisu samo stvari
Za neke ljude predmet ima vrednost koja nema nikakve veze sa njegovom cenom. Stara haljina može da podseća na važan period života, šolja na osobu koja im ju je poklonila, a komad nameštaja na porodični dom. U tom slučaju odlaganje predmeta može da deluje kao odricanje od dela uspomena.
Čuvanje stvari tako može biti način da sačuvamo emocionalnu vezu sa prošlošću. To je naročito izraženo kod ljudi kojima su uspomene, porodična tradicija i lična istorija veoma važne.
U galeriji ispod pročitajte najčuvenije mudrosti i poruke patrijarha Pavla!
Možda teško puštate ono što vam je bilo važno
Ako često govorite „možda će mi nekad zatrebati“, iza toga ponekad može da stoji potreba da ništa ne izgubite pre nego što budete potpuno sigurni da vam više nije potrebno. Predmeti tada predstavljaju svojevrsnu rezervu, nešto što je poznato i dostupno, čak i kada trenutno nema nikakvu svrhu. To može biti povezano sa potrebom za sigurnošću i predvidljivošću. Čoveku je često lakše da zadrži nešto poznato nego da donese konačnu odluku i kaže: „Ovo mi više ne treba.“
Stare stvari mogu da pružaju osećaj sigurnosti
Postoje ljudi koji posebno teško bacaju predmete koji su ih dugo pratili kroz život. Razlog može biti jednostavan: poznate stvari stvaraju osećaj kontinuiteta. Kada se oko nas mnogo toga menja, stari predmeti ostaju isti. Zbog toga se nekome može učiniti da je mnogo lakše sačuvati staru fotelju, kutiju pisama ili garderobu nego se suočiti sa činjenicom da je određeni period života završen. Predmet tada postaje simbol stabilnosti, a ne samo predmet.
Možda ste sentimentalna osoba
Ako čuvate ulaznice sa putovanja, stare čestitke, dečje crteže ili sitnice koje vas podsećaju na drage ljude, verovatno im pridajete veću emocionalnu vrednost nego neko ko se lako odriče stvari. Takvi ljudi često ne gledaju samo koliko je nešto korisno, već i šta im ta stvar znači. Zbog toga se može dogoditi da imate fioku punu sitnica koje nikada ne koristite, ali ih ipak ne želite da bacite.
A šta ako čuvate baš sve?
Važno je napraviti razliku između sentimentalnosti i situacije kada nagomilavanje predmeta počinje ozbiljno da otežava svakodnevni život. Ako je teško baciti gotovo bilo šta, ako su prostorije zatrpane, prolazi zakrčeni ili se zbog količine stvari više ne može normalno koristiti deo doma, to više nije samo pitanje urednosti ili sentimentalnosti.
Tada može biti korisno razgovarati sa stručnjakom za mentalno zdravlje, jer izražena potreba za čuvanjem predmeta ponekad može biti povezana sa poremećajem gomilanja. Samo čuvanje starih stvari, međutim, nije znak psihičkog problema.
Ne morate baciti sve da biste napravili red
Ako vam je teško da se oprostite od starih predmeta, ne morate odmah napraviti veliko spremanje i napuniti kese stvarima za bacanje. Možete početi od jednostavnog pitanja: „Da li mi ovo zaista treba ili mi je važno zbog uspomene?“ Ako je odgovor ovo drugo, možda predmet možete fotografisati, pokloniti nekome kome će koristiti ili mu pronaći posebno mesto umesto da zauzima prostor među stvarima koje svakodnevno koristite.
Na kraju, odnos prema starim stvarima ne govori automatski da ste ni sentimentalni, ni nesigurni, ni „zarobljeni u prošlosti“. Jedna navika nikada nije dovoljna da opiše nečiju ličnost. Ali način na koji čuvamo predmete zaista može otvoriti zanimljivo pitanje: da li čuvamo stvar zato što nam je potrebna, ili zato što nam čuva deo priče koju ne želimo da zaboravimo?
BONUS VIDEO: