Dunja je nekada bila popularno voće: od nje su se kuvala slatka, pravio kitnikez ili su se jednostavno ređale na orman da predivnim mirisom ispunjavaju sobu cele jeseni i duboko u zimu. Onda je dunja pomalo pala u zaborav, jer nije voće koje može lako da se jede kao banana ili jabuka, već mora uglavnom da se kuva. Ali upravo tu osobinu dunje, da razvije božanstvenu aromu tokom kuvanja, poznati kuvari koriste sve više, pa od nje prave tartove i druge kolače, peku je u rerni kao jabuke - sa orasima, ili ih čak kombinuju sa raznim mesima, najčešće od divljači.

Dunja se "vratila" na velika vrata pre nekoliko godina, o čemu govori i ne tako mala cena po kojoj se prodaje. Ali, cena se isplati, ako se ima u vidu koliko je dunja ne samo ukusna, već i zdrava. Kriška sveže dunje ima u sebi tanine - katehin i epikatehin - koji "skupljaju usta" ali i vezuju toksine iz debelog creva koji prouzrokuju rak, gojaznost i probleme s varenjem. Od minerala, dunja ima dosta bakra, gvožđa, kalijuma i magnezijuma. Dunjin sok, skuvan sa istom količinom šećera kao sirup, olakšava kašalj i astmu. Čaj od cvetova dunje takođe pomaže u smirivanju kašlja.

Pečena ili kuvana dunja preporučuje se kod upale sluznice želuca i crevne sluznice. Puna je pektina, koji je dobar za digestivni trakt i predstavlja prirodno sredstvo za želiranje, pa zbog toga dunja predstavlja i idealno voće za kuvanje džema ili slatkog. Semenke sadrže dosta lekovite sluzi i masnih ulja, ali i cijanida, pa neki tvrde da se ne smeju jesti (kao i u slučaju koštica od kajsija, mišljenja o otrovnim svojstvima ili lekovitosti su različita). Postoje ipak narodni recepti, po kojima se od semenki dunje prave melemi za nežne i neispucale usne. Bilo kako bilo, dunja ostavlja nezaboravan ukus na usnama i zaslužuje da je češće jedemo.