Profesor Richard Brennan u svojoj knjizi Alexander tehnika govori o tri vrste stresa sa kojima se ljudi, ali posebno tinejdžeri generalno susreću i objašnjava kako se upotrebom ove tehnike možemo osloboditi ne samo fizičke napetosti, nego i emotivnih i mentalnih opterećenja koje uvek nosimo sa sobom ma gde krenuli, i koja vrše veliki uticaj na odluke koje donosimo svakodnevno.  Alexander tehnika (AT) nas uči da svi mi posedujemo slobodnu volju da odaberemo šta je dobro za nas - nismo u obavezi da svaki put odreagujemo po modelu navike koju posedujemo! To nas dovodi do svesnog reagovanja u datom momentu, kako fizički, tako i mentalno i emotivno. Samo odlukom da usporimo, sagledamo situaciju, i razmislimo o narednom koraku, možemo naučiti da bolje koristimo svoje telo i oslobodimo ga nepotrebne tenzije. Relaksacija koju osetimo, reflektovaće se na naš mentalni stav, bićemo smireniji i srećniji.

Fizički stres: Sve vuče korene iz detinjstva pa tako i naš stav tj. držanje tela. Deca uče tako što kopiraju ponašanja iz svog okruženja, bez svesti o tome da li je to dobro ili loše. Navike odraslih, koje dete usvoji u ranoj maladosti, mogu se pojaviti kao alarmantne tek nakon dvadeset ili trideset godina. Ali ono što nije teško da uočimo, jeste razlika između deteta predškolskog uzrasta i završnog razreda čak i osnovne škole. Deca uzrasta šest, sedam godina stupaju u školu sa širokim osmehom, svetlošću u očima, prelepim držanjem, lakoćom u pokretu; obično su raspoložena za razgovor, željna znanja i entuzijasti po pitanju života uopšte. Do trenutka okončanja škole ta slika se menja u tinejdžere koji teško ikoga gledaju u oči, spuštenih ramena, iskrivljene kičme; najčešće su veći deo vremena lenji da se pokrenu i ostavljaju utisak neraspoložene osobe...

Vežba za pravilno sedenje: Naše telo je predviđeno za sedenje i pravilnom raspodelom težine gornjeg dela tela na sedalne kosti možemo olakšati dug period sedenja tokom časova ili predavanja. Vežbajte da pravilno mapirate položaj sedalnih kostiju u okviru vašeg tela tako što ćete sesti na svoje šake, dlanovima okrenutim ka sedalnom delu, i opuštajući gornji deo tela, osetite i locirajte sedalne kosti. Lagano izvucite ruke, ali svesno ostanite da sedite na njima. Takav način sedenja ne opterećuje kičmeni stub i ne dovodi do nepotrebne tenzije u mišićima.

PageBreak

Opasni strah od neuspeha

Emotivni stres: Opterećeni sa: moraš, trebalo bi, ne možeš, očekuje se od tebe..., pojedini mladi ljudi polako gube svoju otvorenost ka svemu što ih okružuje. Tada se mogu osetiti zbunjenim u okruženju borbe za svoje mesto u razredu, ocenu, okruženju ponižavanja, ismejavanja... Pogrešan odgovor na pitanje koje učenik možda samo nije dobro čuo, i podsmeh razreda na to, može rezultirati zatvaranjem u sebe i samoprocenjivanjem iz čega mogu narasti veći emotivni problemi kasnije u životu. Stresna situacija, najčešće na nesvesnom nivou, ostaje zabeležena u mišićima i u držanju tela.

Mentalni stres: Edukativni sistem u većini zemalja je zasnovan po principu krajnjeg cilja - učenje za ocenu. Roditelji "bodre" decu da uče za odličan uspeh u osnovnoj školi da bi se što lakše upisali u srednju školu, položili prijemni ispit za fakultet, da ostvare zavidne rezultate tokom studiranja da bi našli dobro plaćen posao... Uvek prisutni rokovi i saveti da možeš ti i bolje od toga, ili pomuči se sad, vredeće ti kasnije, tinejdžere na kraju dovedu do mentalnog stresa, jer najčešće izostane izuzetno važna pauza za odmor, uživanje u trenutku, radost. Samopouzdanje koje mala deca prirodno poseduju može se sačuvati samo ako iz svakodnevice isključimo stres, zbunjenost i najvažnije od svega, strah od neuspeha. U realnosti, ovo je prisutno kao način da roditelji i nastavnici drže decu pod kontrolom. To je način na koji su se prema njima ophodili u mladosti, i obično jedini način koji oni znaju za odnos sa detetom.

Vežba za opuštanje: Potrudite se da vam reč STOP postane omiljena u komunikaciji samih sa sobom. Ispišite je na stikere, polepite na, za vas, značajna mesta po stanu. Neka vam bude podsetnik da pomislite na svoj VRAT! Kada obratite pažnju, uvidećete da vam je vrat pod tenzijom bilo da sedate ili ustajete sa stolice, pričate, pišete zadatke, radite trbušnjake... Kontrakcijom mišića vrata direktno utičete na cirkulaciju krvi ka mozgu, samim tim i na protok kiseonika nephodnog za koncentraciju i obavljanje misaonog procesa, opterećujete rad centralnog nervnog sistema, pa umanjujete, zloupotrebom sebe, svoje sposobnosti. Svesnim izbegavanjem tenzije u predelu vrata, napravićete prvi korak ka sebi u procesu osvešćivanja svog života.