Reč sanjasa na sanskritu znači odricanje. Sanjasi, svami, je onaj ko je primio sanjas dikšu i postao deo svetog reda sanjasija. Sanjasiji nose titulu svami ili u slučaju žena, svamini ili sadhvi. Svami doslovno znači muž, gospodar, vlasnik. U ovom slučaju to znači onaj koji je ovladao samim sobom.

Odricanje kao pojam treba pravilno shvatiti. Ovde se radi o sanskritskoj reči tjaga koja se prevodi kao napuštanje, puštanje, odricanje, odvajanje, odvezivanje. Pritom taj proces ne donosi bol, čežnju ili bilo kakav osećaj nedostatka.

Odvezivanje u ovom slučaju donosi beskrajnu sreću kao kad plod prirodno otpadne sa drveta, niko ga nije na silu otrgnuo. Tjagi je onaj koji se odvezao u prirodnom procesu rasta svesti, onaj koji u zagrljaju maje (nestvarnost, iluzija) ne vidi više ništa privlačno. I pri tom za njega nema razlike da li se radi o lepim trenucima i uživanju ili patnji i bolu, maja, iluzija je za njega ista. Ali, u tome postoji i dalja dimenzija, biti tjagi znači odreći se svega, baš svega, ne samo dosadašnjeg načina života, odeće i okruženja, biti tjagi znači potpuno se odreći svojeg malog ja i rastočiti se u Božanskom.

Vairagja ima koren u dve reči: vai – osušiti, presušiti i raga što znači boja, strast, osećaji, interesi, vezanost. Neko je vairagi kada za njega sve svetovne strasti i vezanost presuše, istope se.

Najbliže i najčešće spominjano objašnjenje je da je sanjasi hinduistički monah, a ne sveštenik – pandit, ali sa druge strane, možemo reći da je to pojednostavljeno i ne odgovara do kraja istini jer sanjasi u suštini ne pripada niti jednoj religiji i istovremeno pripada svim religijama. Kaže se da sanjasa počinje tamo gde formalna religija sa svojim ograničenjima završava. Za sanjasija sve su crkve, hramovi, sinagoge i džamije, tradicije i rituali jednako bliski i jednako strani. On je u potrazi za realizacijom istine direktno, sledeći uputstva svog gurua.

U tradiciji Sat Sanathan Dharme postoje dva životna puta. Put porodičnog čoveka koji ostvaruje svoju porodičnu Dharmu, vodeći porodični život ispunjen Sat Sanathan Dharmom i duhovnošću, on je deo društva u kojem živi. Sanjasa je isto tako život u skladu sa Dharmom, ali Sanjas Dharmom. Sanjas dharma je život po načelu odricanja, potpunog odricanja od načina življenja porodičnog čoveka, dužnosti i obaveza porodičnog života, uključujući i položaj u društvu, ambicije, bogatstvo i porodične veze. Umesto toga sve svoje vreme sanjasi je posvetio meditaciji, svojoj jogijskoj sadhani, životu u ašramu, pomaganju drugima, traganju za Bogom i prenošenju svetla duhovnosti porodičnim ljudima.

Tradicijasanjase je deo svih svetskih tradicija i društava i ne postoji niti jedna kultura koja nema sanjasije – ljude koji su ostavili svetovnost i posvetili se potpuno višem duhovnom životu i pomaganju drugima u duhovnom napretku. Kroz vreme i na raznim mestima su ih različito nazivali – sveci, mudraci, mistici, isposnici, redovnici,pustinjaci, filozofi…

Sam Šiva se smatra arhetipom sanjasija. On je poznat i kao Tjagešvar – Gospod sanjasija i jogija, onih koji se odriču. U novije vreme Adi Šankaračarja je uveo reforme sanjase i oformio sistem koji se i danas poštuje u Indiji. On je izgradio deset redova (desnami – deset imena) sanjase. Iako postoje različitosti u pravilima sanjase od reda do reda, suština i smisao su uvek isti. Dašanami Sampradajaili Dasanami, doslovno znači – tradicija deset imena. To je redovnička tradicija ekadand ili onih koji su se odrekli svetovnih stvari i lutaju, ne noseći ništa osim jednog potpornja, štapa znanja. To je tradicija Advaita Vedanta, koju je utemeljio Adi Šankaračarja. Ona je drugačija od tridandi-sanjase, Vaišnava sanjasija, koji nose tridand (tri potpornja). Tridandi sanjasiji nose svetu nit kao znak prihvaćanja odricanja. Svako bez obzira na pol, klasu, kastu, doba može dobiti sanjasu u ekadand red dašanami tradicije.