Jednom su Budini protivnici unajmili neke ljude da njega i Anandu psuju i vređaju kad budu išli u prošenje hrane. "Vidi ih, psi lutalice, ćelavci, prosjaci!", dovikivali su im.

Poštovani Ananda se uznemirio zbog toga i predloži Budi da odu do nekog drugog grada, tamo gde ih neće vređati i neće ismevati. A Buda ga upita:

- A šta ćemo, Ananda, ako nas i tamo budu vređali i ismevali?

- Napustićemo i to mesto i otići u neko treće.

- A ako nam se i tamo isto desi, kuda bismo tad mogli da pobegnemo? Ako neprekidno bežiš od svakoga ko te psuje, na kraju nemaš gde da se skloniš. Zato od svojih neprijatelja ne treba bežati tako što ćemo ići od jednog do drugog mesta.

Jedini pravi način da pobegnemo od neprijatelja jeste biti svestan u svome umu i naći utočište u svome srcu.

Ako si dovoljno čvrst da se izboriš sa neprijateljima u svom srcu, tada će tvoji spoljašnji neprijatelji biti tek mačiji kašalj. Tada ćeš uvek živeti tamo gde ti se dopada i ići kud poželis bez ikakvih problema.

Izvor: Nova svest