Do prave unutrašnje namere ponekad dolazimo spontano, kad je unutrašnji glas posebno jak i kad naš um ne uspe da nas obeshrabri pronalaženjem sumnji, primedbi i kritika. Primetili smo da se tada velikom brzinom i s lakoćom ostvaruju naše želje. Sankalpa ima podršku samog svemira – kao da smo zakoračili u nevidljive struje moćnih sila koje će s lakoćom da nas ponesu u željenom smeru.

Kada osetimo i čujemo svoju sankalpu, kad je oblikujemo rečima, potrebno ju je negovati kao što negujemo mladu biljku koja je tek počela da raste. Negujemo je tako da se što češće povezujemo s glasom svog srca, koji će uvek da nas osnaži. Negujemo je svojim delovanjem, a to delovanje pokreću posebna unutrašnja snaga i sigurnost koje ciljevi često nemaju. Negujemo je i tako što se oslobađamo stavova i osećanja koji nas vezuju za stare obrasce ponašanja, navike i uverenja. „Jednom kad se um proširi novim idejama, ne može više da se vrati na staro”, duhovito je primetio filozof, pesnik i esejista Ralf Voldo Emerson, rođen 1803, a njegova razmišljanja su nadahnula mnoge duhovne tragače.

U kontemplaciji i meditaciji stalno obnavljamo povezanost sa svojim unutrašnjim glasom, a time jačamo sposobnost da delujemo na pravi način, vođeni svojom namerom. Tako nećemo da zaboravimo na nameru, nego ćemo s njom da živimo iz dana u dan, posmatrajući kako se razvija, kako se polako, poput cveta, otvara u svoj svojoj lepoti. Kada delujemo iz duboke namere, lakše nam je da budemo ono što jesmo, da zadržimo svoj integritet i unutrašnji mir. Važno je znati da nam je u svakom trenutku na raspolaganju sposobnost stvaranja prave namere, sposobnost stvaranja sreće!

Izvor: Sensa