"Kakve su nam misli, takav nam je život! - govorio je Otac Tadej. Našim mislima kreiramo stvarnost, atmosferu u životu, energiju koja nas okružuje. Misli su zapravo moć između nas i naše stvarnosti. Kada razmišljate pozitivno, veseli ste, radosni, lakše se fokusirate, a roj pozitivnih misli pomaže nam da otvorimo vrata u životu koja želimo, dok ih pesimizam zatvara ispred našeg nosa.

Mnogi ljudi kroz molitvu sabiraju svoje dobre misli, upućuju molbe, želje i nadanja, sve ono što je blisko našem srcu. Kaže se da je molitva razgovor sa Bogom - molimo se i otvaramo svoju dušu, a šta kada se molimo za druge ljude?

Kada upućujemo iskrenu molitvu za drugu osobu, to predstavlja jedan od najlepših činova ljubavi. Mnogi duhovnici često kažu da se treba moliti za druge više nego za sebe. Shodno Jevanđelju, teba da se molimo i za svoje neprijatelje, za one koje su nas povredili, za one koji su na lošem putu, a kamoli za ljude koji u sebi imaju dobre vrline, bliski su nam i volimo ih svim srcem.

Otac Tadej je rekao - "Pripremite svoja leđa za teret onih za koje se molite". To znači da je vredno da se posvećujemo molitvama za svoje bližnje ljude, i izgovaramo ih sa puno ljubavi i vere, iskreno od srca.

Arhimandrit Rafail Karelin, duhovnik gruzijske pravoslavne crkve i teološki pisac rekao je:

"Kada se čovek od sve duše moli za druge, onda Anđeli čuvari tih ljudi mole se za njega. Tvoja molitva, kao odblesak, pojačan molitvama Anđela, vraća se tebi."

Kada se molimo za druge mi činimo dobro, a dobro se dobrim uvek vraća. Možda ne kada smo očekivali, ali dolazi onda kada je najpotrebnije. To ne znači da se treba moliti za druge očekujući da nam se vrati nešto zauzvrat, već da znamo da pozitivne misli, emocije i reči ljubavi upućene u molitvi mogu samo da donesu dobro, kako ljudima za koje se molimo, tako i nama.

Izvor: Sensa