Na svojim predavanjima Sadguru nas povremeno opominje da je svačije vreme na Zemlji ograničeno. Međutim, problem je u tome što nismo svesni svoje prolaznosti. Sama činjenica da smo još uvek ovde je veliki razlog za radost.

Izvor radosti

Kada smo srećni, naše telo i um funkcionišu na svom maksimumu i imamo mnogo više energije. Svaki čovek je u stanju da srećan, bez nekog naročitog razloga. Zapravo, nema osobe koja ne želi da bude srećna! Kvalitet našeg života određen je upravo količinom radosti koju posedujemo. Međutim, njen izvor tražimo na pogrešnom mestu, kaže Sadguru. Zahvaljujući napretku nauke i tehnologije živimo udobnije nego ikada. Prilagodili smo spoljašnji svet našim potrebama do te mere da bismo u dogledno vreme lako mogli da ostanemo bez materijala za oblikovanje! Pa ipak, zbog toga nismo postali najradosnija niti najblaženija bića na planeti. Prema Sadguruovim rečima, dolazimo na ovaj svet bez ičega i odlazimo praznih ruku – bogatstvo života je samo u načinu na koji puštamo da nas njegova iskustva obogate.
Popravljanjem životnih uslova ne stvara se blagostanje; za to je potrebno da popravimo sebe! Usredsređujemo se na spoljašnje činioce (karijera, materijalno stanje, odnosi...) i očekujemo da će sreća doći kao prirodna posledica ostvarenja naših ciljeva. No, to je očigledno nedovoljno da nas održi duže u stanju sreće, jer i zbog najmanje sitnice bivamo izbačeni iz ravnoteže. Sadguru napominje da negativnim osećanjima doslovno trujemo organizam, urušavajući s vremenom svoje psihofizičko zdravlje. Kada nas savladaju brige, očaj, gnev i stres, vreme je da se zagledamo U sebe, a ne OKO sebe. Kad preuzmemo kontrolu nad sopstvenim unutrašnjim životom, stres nestaje! Zato je potrebno da obavimo unutrašnje veliko spremanje, jer dokle god je naš unutrašnji život rob spoljašnjih uticaja, nećemo moći da iskusimo istinsku radost.

Preuzimanje odgovornosti

Nameće se zaključak da nama uglavnom upravljaju situacije u koje dospevamo. Nesvesni toga, krivimo sudbinu za sve ono što nam se dešava a za šta ne želimo da preuzmemo odgovornost. A šta je zapravo odgovornost? To nije prihvatanje svih tereta ovoga sveta na sebe, niti stalno osećanje krivice. To je jednostavno naša sposobnost da odgovorimo! Kada naše telo ne bi bilo u stanju da odgovara na zahteve univerzuma, naš opstanak ne bi bio moguć. Onog trenutka kada preuzmemo odgovornost za nešto, prestajemo kompulsivno da reagujemo na okolnosti. Samim tim, počinjemo da tražimo rešenja ili svesno odlučujemo da nećemo delovati, jer odgovornost podrazumeva slobodu izbora.

Žudnja za beskrajnim

Kada postanemo odgovorni, u svakoj situaciji videćemo priliku za razvoj. Ako naučimo da kontrolišemo lični doživljaj različitih situacija, moći ćemo da oblikujemo sopstveni život i sudbinu. To je početak našeg duhovnog putovanja.
Na tom putovanju, prema Sadguruovom mišljenju, ključnu ulogu ima joga, koja je mnogo više od pukog izvođenja asana. Sama reč joga doslovno znači sjedinjenje. Dakle, u pitanju je doživljaj jedinstva sa postojanjem; ujedno, to je i nauka o njegovom dosezanju, „o bivanju u savršenoj podešenosti, u apsolutnom skladu, u potpunoj sinhronizaciji s postojanjem”. Svako ljudsko biće teži da prevaziđe sopstvene granice, smatra Sadguru, i da zakorači u sferu večnog blaženstva, koja se nalazi sa one strane fizičkog. Ali u tu ekspediciju u nepoznato možemo krenuti samo od onoga što nam je poznato – od sebe samih.
Prema joginskom učenju, sastavljeni smo od pet omotača/tela. Naše fizičko, mentalno i energetsko telo čine prva tri sloja i fizičke su prirode, tako da ih opažamo pomoću čulnih organa. Tek kada ova tri sloja maksimalno uskladimo i podesimo do najfinijeg stepena, biće nam omogućen prelazak u stanje blaženstva. Za sticanje tog najvišeg iskustva možemo da koristimo svoje telo, inteligenciju, emocije ili energije ponaosob (karma joga, gnana joga, bakti joga, krija joga), ali da bismo stigli do krajnjeg odredišta, neophodno je da pomenute dimenzije udružimo i upravimo u istom smeru.

Duhovni put zahteva posvećenost i disciplinu, punu svesnost i rešenost da se dođe do cilja. Ako nađemo način da otpustimo sve ono što nam u životu više ne služi i naučimo kako da se oslobodimo sopstvenog tereta i kako da ga ponovo, svesno i sa lakoćom, preuzmemo, lakše ćemo ispuniti svoju svrhu. Sadguruova knjiga nudi nam brojne smernice koje mogu biti od pomoći.

Izvor: Sensa