Moj muž je znao za S i uticaj koji je imao na mene. Znao je da mi nedostaje deo srca koji pokušavam da pronađem, ali nisam mogala. I dalje sam volela S on je to prihvatio. Često sam mu govorila da bih volela da sam ga upoznala pre nego što sam upoznala S, da bih ga mogla potpunije voleti, ali oboje smo se složili da je, pošto to nije bio slučaj, bilo uzaludno razmišljati o tome.

Ali to me nije sprečilo da razmišljam o tome. Nedavno je neko citirao Čaka Polanika: "Ništa od mene nije originalno. Ja sam udruženi napor svih koje sam ikada poznavao." Od tada sam tu misao vrtiela u glavi. Nisam mogla da prestanem da razmišljam o tome. Onda sam shvatila da sam propustila nešto sjajno zbog S.

Da, on je bio ljubav mog života, ali ljubav mog života je trebalo da bude čovek za koga sam se udala, osim što sam bila previše slomljena da bih mu to dala. Bila sam slomljen zbog S. Bila sam iscrpljena i jedva sam disala nakon što su se stvari završile sa S, toliko da je gubitak muža (što je bio razoran udarac) bio kao šetnja parkom u poređenju sa gubitkom S. Zašto? Zato što je mnogo mene već bilo mrtvo unutra.

Tako da sam u trenutku spoznaje, u 8 ujutru iz Pariza, poslala mejl S. Rekla sam mu da je on ljubav mog života, ali nisam više mogla da ga imam u životu, čak ni kao slučajnog poznanika. Morala sam da se rešim repova iz prošlostu. Nisam mu ništa zamerila, nisam pisala dugačke eseje o ljubavi, bolu, očaju... Želela sam da zna da sam završila sa tim, a pre svega, to sam želela sebi da stavim do znanja.

Onda sam uradila ono što je trebalo da uradim pre mnogo godina i obrišem sve njegove mejlove poruke, zajedničke fotografije. Posle toga sam se osećala bolje - definitivno je veliki kamen spao sa mog srca.

Znam da ne mogu da izbrišem šta mi je S značilo, baš kao što ne mogu da izbrišem šta mi je značio moj muž, i to je u redu. Ali barem priznanje koliko sam drugačije volela S, koliko sam mu dala, a koliko sam ljubavi pružila svom mužu, to je poziv za buđenje da se potrudim više i budem bolja sledeći put kada budem imala priliku da volim.

Nikada više neću zaključati svoje srce i držati se prošlosti. Nikada više neću zanemariti ljubav prema novoj osobi jer stara još čuči negde u meni i tera me da o njoj razmišljam. Sledeći put se neću plašiti da otvorim srcem i pokažem da sam stvorena za pravu ljubav."

Izvor: Sensa