Meditacija je jedan od najraširenijih oblika komplementarne i alternativne medicine na svetu. Ona vuče korene iz drevnih duhovnih i religijskih rituala i može da ima više oblika. Međutim, svim oblicima meditacije je zajedničko korišćenje tihe prostorije, zauzimanje određenog položaja tela, fokusiranje pažnje i otvoren stav prema pojavama u okolini, ali i u samom sebi.

U istraživanju objavljenom 2008. godine u časopisu Public Library of Science ONE (PloS ONE), naučnici su koristili funkcionalnu magnetnu rezonancu (fMRI) da stvore slike mozga i analiziraju moždanu aktivnost tokom meditacije, u mirovanju i tokom izlaganja različitim zvucima koji je trebalo da izazovu pozitivnu reakciju (beba koja se smeje), ili negativnu (žena u nevolji koja doziva u pomoć), ili pak neutralnu (pozadinski zvuci restorana). Istraživači su primetili da je pri izlaganju zvucima koji izazivaju neprijatnu reakciju, i kod novijih i kod iskusnijih meditatora došlo do aktivacije insule, odnosno insularnog korteksa i temporoparijetalnog spoja, a ove oblasti su povezane sa empatijom i deljenjem emocija. Pritom, iskusniji meditatori su ispoljili znatno veću reakciju u odnosu na početnike. Ovo ukazuje da dugotrajna meditacija povećava kapacitet za empatiju.