Nema nikoga ko se sam sebi barem jednom nije nasmejao. Počnete da čistite i pokušavate da dosegnete tu najvišu policu oslonjeni na krevet i žurite ne biste li stigli još nešto da obavite. U ključnom trenutku, silazeći, nespretno se dočekate i padnete, srećom, na krevet. U tom času uhvati vas smeh, delimično zbog apsurdnosti situacije – vi sa stvarima u rukama prevaljeni na leđa kao bubamara koja ne može da se okrene, a delimično zbog olakšanja što se sve ipak dobro završilo.

Smeh upoznajemo već sa prvim koracima na ovom svetu. Smeh i osmeh su lekovi kojima roditelj pomaže detetu kad padne ili se uplaši, govoreći mu na taj način da je sve u redu. Osmeh kao univerzalni simbol jedna je od najjačih i najpozitivnijih poruka koju možemo poslati bilo kome pored nas. Deca na taj način uče da pozitivno prihvataju i nezgode, što je prvi ključ na putu do pronalaženja rešenja za životne probleme.

Ima li svemir smisao za humor?

Čini se kako negde na putu zaboravimo to znanje, a možda ga neki od nas nikada i ne steknu. I šta onda učiniti kad se naljutimo na sebe zato što smo nehotice nešto razbili ili oštetili, ili zato što se zbog našeg „pogrešnog” postupka nešto odigralo kako se odigralo? Čini nam se kako situacije imaju svoj mozak i kako na to ne možemo da utičemo – događaju se po svom rasporedu, i to upravo onda kad nam to najmanje odgovara, pa zato neprimereno reagujemo. Naša nepažnja i ishitrenost imaju veliku ulogu u takvim događajima, pa kažemo: „Ovo mi nije trebalo” (kao da nam ikad tako nešto treba). Ali, to jadikovanje nam ne koristi u raspremanju nereda koji smo ostavili za sobom.

Jedna klijentkinja mi je rekla da često ima utisak da se svemir šali sa njom. „Kad razmislim o onome što mi se u poslednje vreme događa, čini mi se da neko gore ima dobar smisao za humor. Jedino što meni nije do smeha.” Ponekad se situacije zaista slažu da čovek ne poveruje – iz lošeg u još gore. Da, možda je to zbog ovog ili onog sazvežđa, ove ili one slučajnosti, ali šta nam drugo preostaje nego da se u jednom trenu zaustavimo i prihvatimo. Budemo li ojađeni, reagujemo li frustracijom, izgledi da se sve nastavi po zlu eksponencijalno se povećavaju. Dakle, shvatimo li da svojim unutrašnjim prigovarajućim monologom otežavamo situaciju, nećemo sebi dozvoliti da nastavimo sa tim.

Lakoća osmeha

Udri brigu na veselje, kaže narod. Ne znam od kada datira ta izreka, ali čini mi se da malo ko u današnje vreme razume njenu veličinu. Preokrenemo li negativno u pozitivno, prihvatimo li sve sa smeškom, zaobići će nas frustracija koja bi nas inače zadesila i još više nam otežala.

Smešak je univerzalan energetski motivator koji srećniji među nama imaju ugrađen u dublje slojeve ličnosti. Ti srećnici sa lakoćom se osmehuju i sa jednakom lakoćom prihvataju i srećne i manje srećne trenutke. No, nemojte očajavati, jer po drugoj narodnoj – ponavljanje je majka mudrosti. I zaista, na energetskim radionicama svakog dana iznova učim ljude kako da se osmehuju. I mogu potvrditi da, bez obzira na nasleđe, možemo da naučimo ovu vrednu veštinu prihvatanja različitih situacija sa smeškom i lakoćom. Dan po dan, i pre nego što se okrenemo, smešak će nam preći u naviku i neprimetno postati deo nas.

Mali zadatak: uzmite ogledalo, zatvorite oči i lagano se osmehnite. Sada otvorite oči i pogledajte izraz svog lica. Ako vam se sviđa lice koje vidite, onda je vaš osmeh prirodan i u skladu s vašom unutrašnjosti. Ako vam se ne sviđa – ne brinite nego počnite da vežbate smešak u različitim situacijama. Nakon nedelju dana ponovite zadatak. Siguran sam da ćete biti iznenađeni rezultatima.