Kada je veliki otac psihoanalize Sigmund Frojd još početkom 20. veka konačno imenovao i opisao funkcionisanje našeg ličnog nesvesnog, snovi su iz mračnih predela prekrivenih paučinom neznanja i mistike prešli u naš svestan život, obojivši ga svojim apsurdnim sadržajima. Od tada traje naučna diskusija da li snovi imaju ili nemaju smisla. Bez obzira na to da li ćemo ih vrednovati ili ne, mi imamo potencijal da tumačimo snove i integrišemo ih u svoje svesno iskustvo. Kako bi bilo kad bi bilo...

Bilo bi idealno kada bi moderan čovek mogao da radi 8 sati, da se zatim 8 sati posveti sebi, svojim osnovnim potrebama i slobodnim aktivnostima i da onda i odspava isto toliko. Na taj način bi podmirio sve aspekte svog bića i ostvario maksimum svojih mogućnosti. Realnost modernog čoveka izgleda tako da on provede 16 sati radeći, a većina radnog stanovništva živi u uverenju da radi nešto što ne voli niti može da to zavoli. Manji broj srećnika je naizgled slučajno uspeo da svoje hobije i interesovanja pretvori u svoje zanimanje, kao recimo najomiljeniji sledbenik psihoanalize na filmu - Vudi Alen koji je bavljenje sobom uspeo da pretvori i u posao i u umetnost. Svoje neuroze leči kroz svoje filmove, a njegova popularnost je samo dokazala koliko su problemi jednog čoveka u stvari univerzalni izazovi sa kojima se svako od nas susreće.

Činjenica je da većina nas vreme posvećeno sebi smatra nedostižnim luksuzom, što je svakako greška u osnovi. Da bismo se bavili sobom moramo sebe staviti na prvo mesto, mirno i staloženo, bez ikakve griže savesti. Moderan čovek vrlo često ima samo nekih pola sata dok se sprema za počinak da se malo pozabavi sobom, oceni da li je imao uspešan ili neuspešan dan, da dodeli sebi jedinicu ili peticu za učinak tog dana i da se sruči u krevet rešen da se nekih 5-6 sati naspava. Možda je izlišno i pričati o kvantitetu sna, s obzirom na to da svi štedimo na tome jer je dan prekratak za naš užurbani tempo života, iako svi znamo koliko je noćni odmor važan. Spavanjem se obnavlja energija za naredni dan, a mozak se sam pobrine za snove. Istina, veliko je pitanje koliko mi uopšte znamo o tome šta se događa dok spavamo.

Neuronauka je u poslednje dve decenije jedna od najpopularnijih naučno-istraživačkih grana medicine. Čovek je zaista uspeo da sazna najskrivenije tajne prirode ali je, možda više nego i sam svemir, ostalo neistraženo kako u stvari radi naš mozak. S obzirom na trenutak u razvoju čovečanstva, možda je krajnje vreme da konačno zavirimo u sebe. Koliko je važna i popularna tematika neuronauke dokazuje i globalna manifestacija „Nedelja svesti o mozgu" - koja se u Srbiji održala po sedmi put, ove godine od 12. do 18. marta u organizaciji Studentske sekcije za neuronauke Društva za neuronauke Srbije. Manifestacija je obeležena nizom predavanja i izložbi s ciljem da se laičkoj populaciji predstavi napredak u dijagnozi, lečenju i prevenciji različitih neuroloških poremećaja kao i da se popularišu neuronauke uopšte. Ako ostavimo po strani moguće patologije mozga, šta je to u njemu, u nama neistraženo, kreativno, što se svake noći događa, u čemu leži snaga i ključ ka poznavanju sebe?

Umetnici su oduvek koristili snove. Pomislite samo na Dalijeve slike. Iz snova dolazi kreativnost. Sva velika umetnička dela su nastajala iz plodonosne saradnje našeg svesnog i nesvesnog. Ili, ako ćemo po Jungu, našeg arhetipskog, kolektivnog nesvesnog. Nismo mi samo proizvod ovog trenutka, kako je govorio veliki švajcarski psiholog. Mi smo proizvod generacija koje su se volele, patile, ratovale, nadale se, tumačile svoju stvarnost i svoje snove i to prenele na nas, sa svim greškama u tumačenju i uverenjima koja su obeležila njihovo vreme. Jung je uvek govorio da bismo pored istraživanja istorije filozofije, istoriji Duha najviše doprineli kada bismo proučili snove samo jedne osobe na svetu, jer se i u jednoj osobi sadrži čitav svet.

Jako je važno prepoznati pravu vrednost snevanja i potencijal za tumačenje koji snovi nose. Snovi nisu samo materijal za pisce i slikare. Snovi nose ogroman potencijal za ostvarivanje celovitosti ličnosti. Iako je nauka prepoznala vrednost snova, neki današnji naučnici su upravo najveće sumnjalice koje će možda tek najnovija moderna istraživanja ubediti da snovi nisu smeće koje treba odbaciti ujutru kad ustanemo. Mladi američki neuronaučnik Džona Lerer, autor knjige Imagine - How Creativity Works? u svom tekstu u Opinion rubrici Njujork Tajmsa objašnjava zašto je važno da sanjamo.

Najnovija naučna istraživanja su dokazala da je san važan ne samo za odmor već i za učenje i kreativnost. Naučnici su došli do zaključka da s obzirom na to da svest nije u stanju da sintetiše sve stvari koje nam se dogode u toku dana u smislene zaključke, upravo nesvesni sadržaji predstavljaju taj tajni sastojak koji nam je neophodan da bismo sve što nam se dogodi spojili u korisnu životnu lekciju. To znači da smo sposobni da u naše iskustvo ugradimo nešto što smo shvatili i naučili. Ako se lišite snova, odstranićete deo sebe koji ipak postoji i umanjiti sopstvene potencijale da budete mudriji, kreativniji i celovitiji. Lerer je u svojoj prvoj knjizi Proust was a Neuroscientist izneo tvrdnje da su mnoga moderna naučna dostignuća u polju neuronauka već ranije viđena u formi umetničkih uvida kod velikana poput Volta Vitmena, Pola Sezana i, naravno, Marsela Prusta. Pošto smo mi i racionalna i iracionalna bića, izuzetno je važno da se ne samo u umetničkim već i u naučnim krugovima prepozna upotrebna vrednost nesvesnog sadržaja koji dolazi iz snova da bi se samim tim ljudsko iskustvo konačno upotpunilo, bez stalne podele na crno i belo.

PageBreak

Individuacija - reci mi šta sanjaš

... pa ću ti reći ko si zaista.

Tumačenje snova kao naučna disciplina nije novo, ali još uvek nije sveprisutno na svetskim univerzitetima. Možda zato što se smatra da tumačenju snova nedostaje ono što u osnovi karakteriše sve nauke - metod i mogućnost proverljivosti putem eksperimenta koji ponavljanjem dokazuje ili opovrgava naučnu teoriju. Bez obzira na to da li je tumačenje snova nešto što može da bude nauka ili ne, danas se interpretacija snova može naći kao deo nastavnog programa Instituta K. G. Jung u Cirihu, Švajcarska. Institut je 1948. godine osnovao Karl Gustav Jung, a u njemu su radila mnoga velika imena psihoterapije - Mari Luiz fon Franc, Jolanda Jakobi, Karl Alfred Mejer i drugi. Slični centri su kasnije otvoreni širom SAD gde postoji veliki broj psihoterapeuta jungovske orijentacije. Institut u Cirihu je danas jedan od centara za obuku terapeuta, gde se u okviru predavanja iz analitičke psihologije podučava i kroz praksu vežba tumačenje snova. Centar predstavlja i savetovalište kome se mogu obratiti odrasli, adolescenti i deca koji traže terapeutsku pomoć.

Pošto pričamo o snovima, nije moguće izostaviti delić uvida u ono što je radio Jung. On jednostavno nije verovao da su naučni eksperimenti jedini način da se razume ljudska psiha. Uzimao je za jednako uverljive i opipljive dokaze i svet religije, snova, mitova i bajki, sa dubokim uverenjem da je to put ka dubljem razumevanju i značenju. Niko nije mogao da naučno proveri šta je podsvest i kako izgleda, ali su se ipak svi složili da podsvest postoji. Jung je otišao dalje od Frojda i koncept podsvesti proširio na nešto što je nazvao kolektivnim nesvesnim, koje zajedno sa arhetipovima pretpostavlja postojanje obrazaca u celokupnom ljudskom iskustvu. Ti obrasci jesu i postaju svesni sadržaji u koje su pretočene misli i iskustva nas i naših predaka. Naše bajke, mitovi i verovanja predstavljaju upravo takve obrasce. To je onaj hrabri iskorak kojim je Jung pretpostavio da smo mi u stvari sličniji jedni drugima nego što bismo to voleli da priznamo.

Da je ono što nam se događa upravo ono što smo mi svesno ili nesvesno izabrali, Jung je objasnio svojom teorijim sinhroniciteta, gde se naše psihičko stanje poklapa sa jednim ili više spoljnih događaja. Tu otkrivamo da postoji povezanost između dva nasumična događaja za koje na prvi pogled verujemo da su se potpuno slučajno podudarili u prostoru i vremenu. Ponekad dva događaja utiču jedan na drugi iako su prostorno udaljeni a posledice istovremenosti oba čina se mogu spoznati tek kasnije, kada budu raspoložive sve neophodne informacije za tumačenje. Ovo je onaj deo teorije koji pretpostavlja postojanje uzročnosti, jer zaista nije teško poverovati da će ono što mi radimo ovde danas imati uticaja ne samo na nas, nego možda baš istog ovog trenutka na neku osobu ili ljude na drugoj strani planete. Internet nam samo pomaže u tome. Ako sve što radimo, činimo svesni sebe i svog delanja, onda ćemo biti i svesni koliko naše lično sada doprinosi kolektivnom delovanju i kako utiče na svet oko nas.

U okviru svoje analitičke psihologije Jung je stvorio teoriju o procesu individuacije po kojoj se podrazumeva da se Sopstvo (ono što smo mi zaista) može osloboditi obrisa naše Persone, ono kako se mi predstavljamo, kao i sugestivne moći nesvesnih arhetipova. Naša Persona je važan deo naše ličnosti jer je to zapravo naša društveno-prihvatljiva maska, naš najbolji odgovor na stvarnost i vrlo važan deo nas. S obzirom na to da naša Persona nije naša celokupna ličnost, mi kroz rad na snovima dolazimo u dodir sa našim Sopstvom, da bismo shvatili da ono što mi jesmo i kakvim se predstavljamo možda nije u saglasju ili da smo mi možda zaista uspeli da elegantno integrišemo naše Sopstvo u našu Personu, odnosno da smo zaista svesni sebe u potpunosti. Samo su nam možda potrebne manje korekcije.

Jung nije verovao da smo mi svi podeljene ličnosti već da naše nesvesno kompenzuje svesno Ja i da upravo u nesvesnom možemo naći materijal za samoregulaciju celokupne psihe. Ako aktivno iskoristimo nesvesno i sintetišemo ga sa svesnim, napravićemo ono što je Jung nazivao transcendentnom funkcijom. Tako ćemo stići do našeg Sopstva, koje ćemo jednostavno pridodati našem svesnom Ja, bez ikakvog konflikta. Tako se ostvaruje individuacija, gde mi postajemo ono što zaista jesmo, iza maske Persone i uz integrisani svet nesvesnog. To zaista predstavlja smisao našeg života, jer mi to ostvarujemo ne samo zarad ispunjenja sopstvene sudbine već i kao deo veće slagalice i života drugih čijeg sveta smo i mi deo.

Sopstvo bi u stvari predstavljalo to krajnje samoostvarenje ili samoispunjenje. Kako se to konkretno može videti a da nije samo deo teorije možete proveriti i vi sami. Setite se samo koliko puta ste kasno uvideli da je neko vaše ponašanje dovelo do nečega što nikako niste mogli da predvidite ili kako vam je neki prijatelj rekao da ste mu baš pomogli vašim postupkom a da to prvenstveno nije bila vaša inicijalna namera. U našem ponašanju ništa nije slučajno. Ako bismo hteli da baš idemo toliko daleko, mogli bi da kažemo da je ono kako ste sada obučeni, gde radite, kako ste zaljubljeni, koliko ste srećni u stvari proizvod toga koliko ste delovali iz svoje Persone ili iz svog Sopstva. Ili iz oboje, ako ste zaista bili srećni da shvatite ko ste zapravo i šta stvarno želite.

PageBreak

Šta sanjam a šta mi se događa

... to je u stvari isto, samo ne istim jezikom

Ono što ljudi uglavnom ne znaju jeste da mi uvek sanjamo. Svaki put kada zaspimo mi sanjamo. Samo se ujutru ne sećamo tog sna. Ali zašto ga se ne sećamo onda? Ništa nije slučajno, naravno. Čovek je ipak najsavršeniji mehanizam prirode, sa potencijalom za dobro, loše i celovito što podrazumeva sve - i ono što je prihvatljivo i strašno, i ono što želimo da čujemo i što ne želimo da čujemo.

Naš Ego je ponekad krhka tvorevina koja u trenucima krize, lične, porodične ili društvene, zaista ne može da podnese poruke koje stižu iz drugog dela naše ličnosti, tog nesvesnog ledenog brega kojeg je na nivou ličnog mapirao još Frojd. Naša svest u našim snovima interveniše dvojako. Prva intervencija svesti je namerno zaboravljanje čime se mi branimo od sadržaja iz nesvesnog i na taj način obrađenih informacija koje podrivaju strukturu svesti jer bi nas novo saznanje iz nesvesnog potpuno poremetilo. Nije ni dobro siliti sopstvenu svest da primi neke poruke koje joj u tom trenutku ne mogu biti od velike koristi jer ne postoje još uvek dovoljno razvijeni kapaciteti da se te poruke obrade i usvoje. Ono što možete da uradite ako ste spremni da radite na sebi jeste da počnete da vodite dnevnik snova.

Ujutru kad ustanete, verovatno ste u žurbi, ali zamislite na trenutak da imate mnogo vremena, jednostavno prevarite malo svoj mozak i pokušajte da se setite šta ste sanjali. U početku će biti teško, imaćete samo nejasne fragmente koji vam naravno nemaju smisla, ali budite uporni, jer i to je kao i sve drugo vežba. Kad ste već dotle stigli da vaša svest pristaje da zapamti šta je to što ste sanjali, već ste na pola puta da shvatite da vaši snovi ipak nešto znače i za vas a i kolektivno za sve druge ljude.

Druga intervencija koju vrši naša svest u nesvesnom jeste apsurdnost sadržaja. Kakve veze ima vaša komšinica iz detinjstva, vaša koleginica sa posla i momak koga ste slučajno upoznali na žurci i koji vam se možda dopada? Svest hoće da vas zbuni da odbacite snove kao reciklažu vašeg nesvesnog i da krenete dalje kako ste navikli, naučili i kako već znate da funkcionište i živite. Ono što možete da uradite jeste da prvo asocirate. Ko su ti ljudi za vas?

Kakve osećanja su izazvali u vama? Da li vas je ta komšinica tretirala kao nekog ko ne zna ništa i treba da sluša starije, kako se isto ponaša prema vama i vaša koleginica a vi ste se prema ovom momku koga ste upoznali na žurci i koji vam se dopao postavili kao neko ko veruje da ništa ne zna i da on o vama zna mnogo više nego vi. Ako stignete do nekih zaključaka, morate naravno biti sigurni da stvari upadaju u obrazac zato što je to zaista tako, a ne zato što vi sugestivno želite da ti nasumični događaji imaju smisla. Ako prepoznate nešto što znate da radite, zastanite. Pokušajte to sebi da objasnite. Snovi se inače i tumače dok ne dobiju smisao, ali se ide samo dotle da to bude upotrebni smisao koji će vam pomoći da korektivno delujete i da ispravite taj deo vašeg ponašanja kojim se stavljate u poziciju univerzalnog neznalice. A znate da to niste. Treba i da budete svesni da snovi govore jezikom simbola i da ne možete bukvalno tumačiti neke stvari.

Simboli upravo jesu deo kolektivnog nesvesnog, to su znaci koji su nastali kao oznake za iskustva i sadržaje koje je čovečanstvo stvorilo od pamtiveka pa do danas. Nemojte se plašiti strašnih simbola i košmarnih snova. To su isto tako korektivni sadržaji kojima naša podsvest pokušava da iskomunicira sa nama. Ako ste ih već zapamtili znači da ste spremni da taj sadržaj inkorporirate u svoju svest. Košmar ponekad može da znači da možda treba hitno i brzo da promenite nešto što radite jer ćete u suprotnom naškoditi sebi. A možda je košmar za vas u stvari samo apsurdni sadržaj benigne poruke vaše podsvesti da se potrudite malo više da razumete šta se događa oko vas i u vama. Važno je spomenuti da postoje i predikcioni snovi kojima su pojednici koji dobro razumeju jezik svog nesvesnog u stanju da predosete neke stvari. U tim situacijama budite veoma pažljivi sa tumačenjem i oprezni u delovanju. Unutrašnji uvid je važna stvar i kao takav obično pokreće seriju događaja koji se naizgled nasumično uklapaju u obrazac a da mi nismo ni svesni da smo u stvari mi sami to pokrenuli.

PageBreak

Kako da lepše sanjamo

Trebalo bi da uvek budete pažljivi sa sobom i da pazite na koji način i gde tražite pomoć u tumačenju snova. Ako se odlučite za to, imajte na umu da to može biti dugotrajan proces, u zavisnosti od toga koliko ste vi spremni da neke stvari menjate.

Kao što nas joga uči da u vežbanju asana treba ići do sopstvenih granica, tako i u tumačenju snova treba doći do onog trenutka do kada svest može da se izbori sa nesvesnom porukom bez sopstvenog urušavanja jer rad na sebi treba da vodi jačanju Ega i ugrađivanju Sopstva u vašu Personu, tj. treba da radite na samoostvarenju u svrhu celovitosti sopstvene ličnosti, prepoznajući svoje mesto u većem poretku stvari.

Rad na sebi je posao koji traje čitav život. Pitanje je da li je moguće baviti se tumačenjem snova samostalno, bez pomoći stručnjaka terapeuta koji se time bave. Postoji naravno opasnost da radeći nešto sami, bez stručnog nadzora dospemo u onaj ćorskokak u kome bi bilo bolje da nismo ništa radili nego što smo traljavo to odradili. Ono što je sigurno je da ako osećate da vaši snovi govore nešto što vi niste u stanju da shvatite, treba da potražite pomoć stručnjaka. Tako ste već na pola puta ka razumevanju naizgled apsurdnih sadržaja vaših snova. Pokušajte da nađete stručnu literaturu za tumačenje snova, pa ako vam to ne bude dovoljno, onda i terapeuta koji se time bavi.

Čitali smo već koliko je važno otići na počinak polu-praznog stomaka, barem jedno 2 sata posle poslednjeg obroka da ne bismo i varenje večere odneli pod pokrivač. Pošto naš mozak uči rutinom navika važno ga je isto tako trenirati da očekuje počinak svako veče u isto vreme, jer se tako i telo opušta i priprema za san, po inerciji svesno da mu dolazi odmor. Na spavanje je isto tako važno otići polu-ispražnjenog uma, zadovoljni svime što smo tog dana uradili, rasterećeni, pomiriviši se sa onim što nismo uspeli da završimo i kontrolišući se da ne mislimo na ono što treba da uradimo sutra.

Spavanje je važan deo vašeg života jer je to najbolje vreme da odmorite dušu i telo, da se rešite balasta proteklog dana i spremno odmorite za sutra. I samo još spremimo i olovku i papir da ujutru kad ustanemo zapišemo ono što smo saznali dok smo se u toku noći borili sa zmajevima. Ili smo samo nagi trčali kroz školsko dvorište. Kada smo već pominjali Vudi Alena, setite se njegovog filma Whatever Works u kome glavni junak kaže „Whatever works, as long as it doesn't hurt anybody." Tako i vi sa drugima kada rešite neke stvari sa sobom. Dakle, uvek je važno imati na umu da prvo treba da budete u kontaktu sa svojim JA, a posle sa svim ostalim. I kad jednom to shvatite videćete koliko je lako. Kada počnemo da shvatamo ko smo mi i šta zaista želimo. Svesno upravljajte svojim životom isto kao što nesvesno upravljate svojim snovima.