"Dragi gospodine Montgomery, ovom prilikom želim da vam se izvinim za svoje ponašanje u školi, pogotovo za onaj trenutak... " Ovim rečima britanski ministar obrazovanja Michael Gove je započeo pismo izvinjenja svom profesoru francuskog za neprimereno vladanje u školi pre punih 30 godina. Ono je, kao "otvoreno pismo" objavljeno na Radio Tajmsu u oktobru 2012. godine.

Neuobičajnim ali i inspirativnim primerom koji nam poručuje da za izvinjenje nikada nije kasno, Gove je izazvao mnoge - kako pozitivne, tako i negativne komentare - ali i podstakao engleski list "Guardian" da upita književnike i novinare kojoj bi se osobi iz svog školovanja izvinili i zbog čega. Njihova "otvorena pisma" dirljivo su svedočanstvo o dečjim greškama i snazi izvinjenja...

"U momentu kada ste ispisivali rešenje jednog zadatka na tabli", piše Michele Hanson, kolumnistkinja Guardiana koja je osetila potrebu da se izvini učiteljici matematike "pozvali su vas da izađete jer ste imali telefonski poziv. Dok ste bili odsutni, neko je obrisao ono što ste napisali i napisao nešto drugo. Kada ste se vratili, rekli smo vam da ste pogrešili pri računanju pa ste morali celu računicu opet ispočetka da uradite i da se izvinjavate zbog navodne glupe greške koju ste napravili. Zbog ovoga, izvinite, gospođice Danton. Stvarno ste nam bili dragi i ne znam zašto smo vam to priredili."

Poznatu britansku književnicu ukrajinskog porekla Marina Lewycka "Guardian" je inspirisao da uputi izvinjenje gospođi Mitchell koja ju je podučavala nemačkom, francuskom i ruskom. Iako je profesorka Mitchell preminula i nije u mogućnosti da pročita pismo svoje učenice, Marina joj je napisala: "Draga učiteljice, želim da vam se izvinim za sve svoje nestašluke koje znam da ste primećivali iako nikada ništa o njima niste rekli. Nadam se da do vaših ruku nije dospela nijedna od onih bezosećajnih poruka koje smo slali između sebe na vašem času komentarišući vaš izgled i privatni život. Kasnije sam se osetila krajnje posramljeno kada sam saznala da ste verenika izgubili tokom Drugog svetskog rata i da ste se nakon toga u potpunosti posvetili našem obrazovanju. Hvala vam što ste uvek bili istrajni i strpljivi uprkos svemu. Do svidanya, auf wiedersehen, adieu... "

Nije lako odoleti ovoj inspiraciji... Jeste li već uzeli papir i olovku? Jeste li odlučili kome ćete napisati izvinjenje? I sami znate da to ne mora biti neko iz škole, a znate i da ne morate ni poslati to izvinjenje. Ali gorčina i tegoba će iščileti dok pišete...